A great WordPress.com site

MOJKOVAČKA BITKA BR. 6.

Uobličavanje zločinačkog velikosrpstva, čija je suština u otvorenoj namjeri proglačavanja Srbima svih okolnih im pravoslavnih naroda – milom ili silom,  u tajni politički program  „Načertanije“ Ilije Garašanina,  godine 1844-te, ubilo je samu ideju stvaranja zajedničke države ravnopravnih naroda Južnih Slovena, i ne samo to  nego je, s obzirom da je bilo naoružano, u krvi srušilo dvije stvorene Jugoslavije, prvu Karađorđevića, a drugu Titovu, ali je i sve  „države“,  nastale iz bivše Jugoslavije, oburdalo mentalno, i na svaki drugi način,  decenijama  nazad, u skute jezive mržnje kao najsigurnije granice među novostvorenim „državama“.

Kao i velikohrvatstvo, velikoalbanstvo i tome slično, ni velikosrpstvo nije ništa drugo nego zločinački  srpski šovinizam, bez mjere i granice. Naravno, ni jedan šovinizam granice nema, on se može satrijeti samo silom, i ničim drugo.

Čin ubistva austrougarskog prijestolonašljednika Franca Ferdinada, i žene mu Sofije, u Sarajevu –  po svojoj bezumnosti mora se izjednačiti sa isto takvim činom „proglašavanja“ ,  tek SEDMOGODIŠNJEG Dušanovog carstva,  za svjetsko čudo najvišeg dometa, ili sa idiotsko-zločinačko-komunističko-Titovom odlukom o dizanju, u Crnoj Gori, trinaestojulskog ustanka! Sve navedeno nadmašuje „proglašenje“ zločinca Slobodana Miloševića za spasioca Srba  i , navodno, ugroženog Srpstva u pomenute dvije Jugoslavije, što je sve zajedno – gola šovinistička laž!

Najveći  „domet“ opisanog velikosrpstva je istina da je ono: ubilo Srbe kao narod, ubilo Crnogorce kao narod, nad Muslimanima izvršilo genocid, a isti plan ostao je nedovršen kad se ticao Hrvata, Albanaca na Kosovu i Crnoj Gori i crnogorskih Hrvata! I nije velikosrbima mnogo, nego – malo! Eno ih, po vascijeli dan i noć, puvaju u trube, zločinačku: svud su čete, svud su straže, stvarajući u užasnim uslovima,  treću za redom, Veliku Srbiju!

Velikosrpstvo je otelo Srbima i Crnogorcima njihove istinite istorije, i podmetnulo im lažne. Na isti način kako je Hitler, lažno, od  Njemaca  „pravio“ Arijevce kao nad-rasu, tako velikosrpstvo nastavlja da, od Srba i Crnogoraca,  „pravi“ – nebeski, svetosavski, kosovski, Lazarev, Karađorđev, Miloševićev, Irinej-Amfilohijev – velesrpski „narod“, i ovom procesu kraja – nema!

Što se Crne Gore tiče, uspjeli su: Crnogorci su sami sebe doveli, i svjesno, i namjerno, pretvorili  u Gamad, a Crna Gora je za znalca – Gamad Gora, i nikad više biti neće – Crna Gora, nikad … Kad ođe kažem Gamad, mislim na skoro sve njene stanovnice i stanovnike, rijetkima, koji ostaše Ljudi,  čast do neba!

Čim je objavljen rat, Crna Gora se, istog časa, bratski stavila uz rame Srbiji, objavljujući rat Austrougarskoj. Kralj je, uvjeren sam, znao da je Crnu Goru, Petru Karađorđeviću predao kao tajni dar, niko drugi nego car ruski  Nikolaj II Romanov, i to krajem februara 1914-te! Malo je reći da je Nikola bio zgranut takvom  Nikolajevom podlošću pa je, bez obzira na okolnosti, pokušao da svim silama suzbija monstruoznu anticrnogorsku velikosrpsku propagandu Beograda. Jedan od načina da matira Sanktpetersburg i Beograd  bio je i sljedeći: sam je Beogradu predložio formiranje zajedničke Vrhovne  komande i od istog  zatražio zajednički plan budućih vojnih akcija. Takođe, kad je Crnogorce pozvao u rat, predočio ga je kao rat za Srpstvo, što je bio još jedan veliki adut u njegovim rukama, ali, pokazalo se, i ovi potezi, kao i svi koji će uslijediti i završiti sa istinom da je crnogorska vojska, i niko drugi, spasila od evidentne smrti samu Srbiju, ostatke ostataka njene vojske, njenog Kralja Petra i regenta Aleksandra, njenu vladu sa Nikolom Pašićem i njenu skupštinu –  nijesu bili dovoljni da spriječe konačno ubijanje Crne Gore osamneste.  Naprotiv, biće ubijena od strane iste Srbije koju je više nego bratski  spasila, i to ubijena – za sva vremena!

Nakon okupacije i ULEDINJENJA sa Srbijom osamnaeste, velikosrpska propaganda će odmah da naturi svoju  očiglednu laž kako Crna Gora nije imala spsobnih oficira, pa je Kralj Nikola zbog toga tražio zajedničku Vrhovnu komandu! A istina kaže ovako: Crna Gora je imala sisajest vrhunskih oficira, ja navodim samo neke: sa školovanja iz Italije, godine 1886-te, vratili su se u Crnu Goru – Janko Vukotić, Savo Ivanović, Niko Pejanović, Ivo Đurović, Milutin Nikolić, Ilija Bojović, Miloš Radović, Ananije Milačić, Mašan Božović, Lakić Labović! Godine 1890-te, kao školovani oficiri iz italije su se vratili: Mitar Martinović, Jovo Bećir, Radomir Vešović, Stevo Jovićević, Nikola Mitrović, Milutin Vučinić, Pavle Lamenac! Godine 1898 su se, kao školovani oficiri, iz Italije, Rusije i Francuske vratili: Luka Gojnić, Milo Matanović, Rade Medenica, Mihailo Popović, Nikola Vukotić, Joko Petrović, Jovan Vukotić i Nikola Jovićević, i ne samo to, nego su isti ovi ificiri postali profesori na novoosnovanoj oficirskoj školi na Cetinju! Malo li ih je za đeneralštab i za bitke, ka što laže velikosrpska propaganda?  Odgovorite sami!

Bilo kako bilo, ubice Crne Gore: Kralj Petar, regent Aleksandar, Nikola Pašić i srpski đeneralštab, odmah su odlučili da ovakvu priliku  za uništenje Crne Gore, ne propušte po bilo koju cijenu. Na Cetinje je odmah poslata i stigla grupa srpskih oficira koji će, na  prijedlog Beograda (onda su ga ispravno, na crnogorski, zvali – Biograd!) postati crnogorska Vrhovna komanda, a tu su grupu činjeli: đeneral Božo Janković, načelnik, pukovnik Petar Pešić, pomoćniki, pukovnik Borivoje Nešić i potpukovnici Dragoljub Mihailović i Đorđe Paligorić. Sve se ovo desilo 23-eg avgusta 1914-te, pa je ovim činom, prvi put u svojoj dugoj i svijetloj istoriji, crnogorskom vojskom komandovao stranac, a ne sami Crnogorci! Strašno! Crna Gora je imala svoja dva kapetana – Mira Božovića i Blaža Markovića, ali  samo PRI, a ne nikako U Vrhovnoj komandi! Ubrzo će đeneral Janković, zadužen od Pašića  za proizvodnju ekscesa i napetosti, odstupiti sa mjesta načelnika, a na njegovo mjesto će zasjesti pukovnik Petar Pešić, najveći veleizdajnik među svjetskim veleizdajnicima, jedini načelnik Vrhovne komande koji je svjesno, namjerno, planski i podmuklo radio na – ubijanju vojske kojom je komandovao,  crnogorske vojske, što mu je, uz pomoć neuporedivog veleizdajnika Crne Gore, serdara Janka Vukotića, i pošlo za rukom!

Čista je i namjerna laž velikosrpske propagande, da se veličanstvena i pobjednička Mojkovačka bitka proglasi bitkom koja je spasila Srbiju! Nikako! Crnogorska vojska vođena Jankom Vukotićem, u tromjesečnim pobjedničkim bitkama spasila je ostatke ostataka srpske vojske u bježaniji, i to je sve bilo obavljeno do kraja decembra 1915-te! Prema tome, sa vojnostrateškog i taktičkog, a tome moram dodati – i ljudskog aspekta, Mojkovačka bitka bi, samo na prvi pogled, djelovala kao suludna bitka! Ali, znajući ko je takvu odluku donio – Vukotić sa Pešićem – otvara nam se pogled na sami tajni cilj ove bitke – da se pogibijom crnogorske vojske – spriječi i sama pomisao na jedinu logičnu i patriotsku odluku koju je Vukotić MORAO donijeti: da se crnogorska vojska, njih 30 000-da, povuče na Krf, zajedno sa srpskom, i NIŠTA drugo! Takvo povlačenje se MORALO spriječiti, i Vukotić ga je veleizdajnički – spriječio!

Vukotić, koji je čitavo vrijeme trajnja rata bio istovremeni: predsjedniok crnogorske vlade, u njoj samoj ministar  spoljnih poslova  i komandant Sandžačke (čitaj ispravno – crnogorske) vojske, bio je 12-og  januara šesnaeste, opozvan sa fronta  od strane Kralja Nikole (Pešić je već bio utekao u Skadar, odnosno Drač)  i postavljen za komandanta zaštitničkih trupa! Na njihovom formiranju Vukotić neće mrdnuti ni prstom! Naprotiv, on će samo nekolika dana kasnije, donijeti jednu od nasramotnijih i najveleizdajničkih odluka u istoriji evropskih ratova – umjesto povlačenja, vojsci je naredio RASPUŠTANJE,  i tako je – ubio!

Ovom prilikom neću govoriti o veličanstvenoj bitci na Lovćenu koji je pao, opet zahvaljujući veleizdajniku Petru Pešiću i otvorenoj podršci koju mu je, svojim „komandovanjem“,  pružio još jedan veleizdajnik – Mitar Martinović! Naime, Lovćenska bitka, njeno gubljenje, duboko je povezana sa Mojkovačkom pobjedom. Prvi poraz, a druga pobjeda, imali su jedan zajednički cilj: sravniti Crnu Goru sa zemljom!

U novonastaloj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, kao znak zahvalnosti za svoju stravičnu izdaju, Janko Vukotić  će postati đeneral nove vojske, ali i ađutant Kralja Aleksandra, i kao takav će biti sahranjen u „Aleji velikana“, u Beogradu!

Svoj puni uspon, po istom veleizdajničkom  osnovu,  doživjeće i pukovnik Petar Pešić! U onoj vladi Cvetković – Maček, on, i niko drugi, postaće ministar vojni!

Kraj!

Advertisements

Comments on: "MOJKOVAČKA BITKA BR. 6." (5)

  1. Pravo u centar, samo tako $ata, barem nedje da coek moze doc do istine. Bas sam danas procita na b92 clanak, Oliver Antić pozvao SANU da dokaže da je Srbija žrtva, a ne krivac za Veliki rat. Morace se bome dobro oznojit da mi to dokazu.

  2. rajko zoric said:

    Na jednoj strani milo and kamarila, na drugoj tkz.opozicija, na trecoj navodni mediji koji kritikuju vlast, a USTVARI SVE JEDNO ISTO G A M A D !!! Svi koji naprijed navedene na bilo koji nacin podrzavaju su takodje gamad.
    Kraj,kraj, kraj. Nama vise ni C od Crna Gore. Duboko zakopana voljom vise od 90% stanovnika.

  3. Istina koja boli. Istina koja otrijeznjuje. Istina koja spasava.

    To je tvoje pisanje, Slavko.

    Zivio nam, viteze!

  4. Stravična je ta laž kojom je Crna Gora okovana u vječne lance.To je urađeno upravo prije 100 godina.Ni tih 100 godina samoće nije ništa u odnosu na snagu izdaje i njenu poruku: što se dešava i đe to vodi kad stavite sebe drugome u ruke! To je lekcija za kraljeve. Što je dakle nacionalni ponos? Svakako nije ono što su balkanske zemlje carice pokazale kroz istoriju. Crna Gora je premala, morala je ili da pokori ili da bude pokorena, iako se branimo svim snagama tu nema neutralne sredine a vidimo i zašto. Nema toga ko nije Crnoj Gori rekao: “ćut” i “kuš”.Sva prasad, sva gamad, sva ološ, svaka sjenka od svih ništarija i opet nijesu zadovoljni… Svi su divno pomogli. Pa dobro, to je to. Nema više Crne Gore. Otkopaće je neko za 1000 godina u prilog mitologiji a zarad njenih svetaca.

  5. živadinka said:

    OVO SE ZOVE ŽIVA ISTINA! ŽIVIO NAM SLAVKO 1OO GODINA! BOG TEBE I TVOJU PORODICU BLAGOSLOVIO!

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

Tag Cloud

%d bloggers like this: