A great WordPress.com site

Archive for November, 2013

NIKAD VIŠE

NIKAD VIŠE !!!

SAOPŠTENJE – TEKST IVANOVIĆA

Poštovane i poštovani,

Zbog određenih razloga,  saopštenja će se pojavljivati na ovom blogu, kratko vrijeme! Hvala na razumijevanju!

U mafijaškim “Vijestima”, prekjuče se pojavila kolumna teškog izdajnika LSCG, samo jednog pipka lažnog novinarstva koje je kreirao i sproveo u praksu don Miodrag Perović, najveća kanavaca mafijaša Mila Đukanovića, tekst je, pod lažnim naslovoma “ Zašto opozicija gubi” sklepao Željko Ivanović. Naš komentar Ivanovićevog “teksta” saopštiće se kurzivom!

Laž je da “opozicija” u Gamad Gori “gubi”. Istina, od koje svi u Gamad Gori bježe kao đavo od krsta, jednostavna je – kompletna parlamentarna i vanparlametarna lažna opozicija je, sve počev od devedesete, štanc gamadgorske udbe. Ova istina poručuje: “opozicija” ne “gubi” nego odrađuje najsramniju igru za vlasnika Gamad Gore i vođu mafije.

Može se opozicija uozbiljiti, može naći milione eura za pripremu izbora i kampanju, može okupiti sve najbolje ljude koje ima Crna Gora – uzalud(…) Samo to neće biti dovoljno sve dok opozicija bude izlazila na izbore koje organizuje i priprema DPS.

Laž, jer istina je sljedeća: “opozicija” se nikad neće i ne može uozbiljiti, to joj ne pada napamet, i nemoguće je, milioni su u pitanju! Da nije Al Kapone postao svetac? Smijurija! Lažna “opozicija” plaćena je milionima mafijaškog krvavog novca, i to je njen jedini smjer, drugoga NIKAD biti neće. Da se radi o pravoj opoziciji, ona bi već godinama, BOJKOTOVALA mafiju na svakom mjestu,  i povela Gamadgorce u pobunu. Od toga nema ništa, jer istu ulogu lažne opocicije igra i skoro svaki Gamadgorac, a onda, kao vojnik, izlazi da “glasa”! U suprotnom, niti jedan od Gamadgoraca ne bi izašao ni  na najnovije,  nemještene “izbore”! Što bi se desilo da se niko ne pojavi da “glasa”? Mafija bi pala kao trula kruška, Sloboda bio došla! Ali – Slobodu Gamadgorci – mrze! Oni vole mafijaške lance!

Da li je crnogorska opozicija nedorasla da smijeni ovako moćnu vlast? Očito! A da li je to jedan od najtežih zadataka koji danas stoji pred nekom političkom grupacijom u Evropi? Jeste!

Laž! “Opozicija” radi sve po nalogu mafije, kako bi mafija ostala vječna, zajedno sa svojim vođom. Oni javno rade za njega, a u sebi se Sotoni mole da im vječno bude – vođa!

Da li je teže pobijediti na izborima, koje oni nazivaju demokratskim – Putina ili Đukanovića?! Odgovor je: neriješeno! U stvari, Đukanović je tvrđi orah jer vlada duže i mnogo manjom zemljom koju je onda i mnogo lakše kontrolisati.

Onaj ko ima zrna poštenja, nikada u Gamad Gori neće upotrijebiti termin – izbori, jer ih ođe nikad nije bilo! Jedini termin koji odgovara istini je – manipulacija!

Ali, da se vratim opoziciji: svaka vlast bi poželjela opozicionog lidera poput našeg Meda. Tolika podrška birača kada se pojavio, civilnog sektora, nezavisnih medija – za ovako skroman rezultat! Nakon desetak godina, PzP ne postoji kao iole ozbiljnija partija, umjesto umrežene partijske infarstrukture imamo šou jednog čovjeka. I dva njegova asistenta. Suvišno bi bilo objašnjavati da li nešto u toj koncepciji treba mijenjati.

Poluistina! Grupa i Pokret za promjene kreirani su, i  stvoreni, od strane udbe. Oduvijek je Medojević bio gola golcata laž u funkciji stvaranja  od mafije naručenog lažnog “demokratskog” gamadgorskog izgleda i – glavni cilj – satiranja LSCG!

Vrijeme je da Andrija Mandić razmisli o promjenama. Da li nakon svih srpskih poraza kojih smo se nagledali u posljednjih dvije i po decenije, lider Nove može i dalje graditi politiku na stereotipima i predrasudama. Ako hoćete i zabludama.

Laž! Kakve su promjene moguće u četništvu ili komunizmu, ili fašizmu,ili boljševizmu? Nikakve! Mandić je rođen kao četnik, potpuna je neznalica, mašina za trućanje naučenih očiglednih laži! Ko je pobjednik u minulim ratovima? Slobodan Milošević,  zajedno sa CIA! Oni pobjedonosno koračaju novostvorenim “državama” na bivšem jugoslovenskom prostoru!

Srbi u Crnoj Gori, zbog torture i poniženja koje su pretrpjeli u Đukanovićevoj privatnoj državi, više nego bilo koja druga etnička skupina, priželjkuju demokratsku smjenu vlasti. I za taj cilj su spremni da sve oćute. I prihvate. I priznanje Kosova, i članstvo države u NATO-u, i kritiku Amfilohija, i da prepoznaju težinu Miloševićevih zločina u Bosni… Zašto Mandić, onda, ne iskoristi takvu priliku?!

Laž! Srbi u Gamad Gori su najponizniji potrpežnjaci svake njene vlasti, baš kao i svi drugi.  NIKAD, u Gamad Gori,  nijesu bili pod torturom i poniženjem, naprotiv – od osamneste,  pa do danas, bili su gospodari Gamad Gore koju su  terorisali i ponižavali,i sve druge oko sebe, i Crnu Goru UBILI!Njihov vođa je četnik Milo Đukanović! Oni, sa demokratijom, imaju dodira koliko i Željko Ivanović sa profesionalnim novinarstvom, dakle – nemaju!

Vrijeme je da i Miodrag Lekić preduzme nešto kako svoj veliki autoritet i harizmu ne bi sveo na nivo prosječnog i neuspješnog opozicionog prvaka u Crnoj Gori. Njegova aktivnost na unutrašnjem i međunarodnom planu treba da bude mnogo energičnija i intenzivnija. A stavovi i pozicije mnogo više pragmatični nego intelektualni. To je, uostalom, politika.

Laž! Lekić nema, niti je ikad imao, bilo kakvi autoritet.Bbivši minister kulture i spoljnih poslova u ratnozločinačkoj vladi Mila Đukanovića, postao je  i ambasador ratnih zločinaca Milošević-Đukanovića, i hiljada drugih, u Rimu. Niko i i nikad, u Gamad Gori, njije otvorio pitanje – kojim sredstvima se Lekić nametno za lidera lažnog “Demokratskog fronta”? Ima veliku stranku? Milione? Demokrata je? Borac? Na osnovu čega su ga, kao lidera, prihvatili drugi lažni lideri lažnih stranaka? Odgovor je samo jedan – Lekić,  i svi drugi,   plaćeni su mafijaški igrači, i ništa drugo!

Da li ima vremena za Darka Pajovića?! Nijesam siguran. Uspio je da potroši svoj veliki kapital u bržem roku nego nekad Medojević. A kapital su bili i ljudi koji su mu u startu dali podršku, i birači koji su ga na prvim izborima tako nesebično nagradili, i civilni sektor iz kog je izrastao i koji mu je čitavo vrijeme duvao u leđa. Pokazao je nesigurnost, slabost, nezrelost – takvi nedostaci su morali da rezultiraju ovakvim fijaksom u jednoj tako teškoj i neravnopravnoj tuči kao što je borba za smjenu diktatora.

Laž! Odogovor je – udba! Niko nije postavio pitanje – kako je moguće da Pajović “osnuje” lažnu stranku, uz sav onaj kič- sjaj, SAMO četiri mjeseca prije lažnih izbora,  a na njima dobije onoliki procenat? Kojom “čarolijom” je privukao sve koji su mu APLJAUDIRALI na “promocijama”? Odakle mu pare? Ko ga je finansirao, a ko mu nacrtao onoliki procenat? Kako to da   su ga protežirale lažne nevladine, a stvarno mafijine, organizacije? A mafijaški mediji? Kako mu, bez glasa otpora, prođe ona strahotna prevara grada Nikšića? Ponovo – odgovor je samo kjedan – udba! Znaju li ovo Ivanović i svi drugi, i sva Gamad Gora? Zaju! I što rade?  I što? Ćute, to im je GLAVNI zadatak!KRIJU ISTINU!

Treba li pominjati SNP?! Ili samo ponoviti onu narodnu: o pokojniku sve najljepše! Sve je manje onih koji jasno prepoznaju da li nekad moćna i najjača opoziciona partija ide Damjanovićevim putem u kupleraj DPS-a ili stazom Kaluđerovića koji se ne predaje Mugošinim darovima. Milić tumara između tih polova, slaveći pobjede nad opozicijom i čekajući da DPS instalira omiljenog opozicionara na čelo stranke.

Laž! Pored ostalog, lažni sukob Bulatović – Đukanović, imao je za cilj otvaranje vrata definitivnom ubijanju LSCG! Ko je, o ovoj istini, progovorio, makar riječ? Niko! A znaju li da je, rečeno, istina? Znaju! Zašto ćute? Da bi se sakrila istina koja otovoreno saopštava ondašnju stvarnu, moćnu poziciju LSCG,  među  stanovnicama i stanovnicima! Kolika je bila? Tolika, da se Đukanović, svim silama, napregao da je uništi! I – uspio je! Zašto? Odgovor je – Gamadgorci! SNP NIKAD nije bio nikakva, osim LAŽNA i KREIRANA mafijom – “opozicija”, a takvi su mu i svi lažni “lideri”! Sjetimo se uloge – onda i danas – Peđe Bulatovića, pa krenimo dalje!

Krivokapiću i SDP se čini da njihovo vrijeme tek dolazi?! Jer ne vide da diktatura meteroskom brzinom jede sve pred sobom što ima naznake evropskog i antimonopolskog. Dok SDP bude čekao da procesi odrade svoje, Đukanovićeva hobotnica će usisati sve što mrda. Svaki glas otpora. Partije, NVO, medije, pojedine kritičare. Pred SDP-om zato stoji samo jedan izbor – da li će u toj finalnoj pohari Crne Gore od strane svog višedecenijskog partnera učestvovati kao sljedbenik i podanik ili će stati na čelo pokreta otpora.

Laž! Neće Ivanović ni da zucne o istini da je SDP,  sastavni dio Đukanovićeve mafije, i to – godinama! Neće da kaže da SDP nije ništa drugo, nego – mafija! Neće da kaže da je ključna figura, u ovakvom statusu  SDP, niko drugi nego miloner – Žarko Rakčević! Neće da pisne o Ljubiši Stankoviću, “ambasadoru” mafije u Londonu, i isto takvom Srđi Darmanoviću, u Vašingtonu! Neće da se zapita – a đe se đede bivši “ambasador” iz iste SDP “ekipe”,  Dragiša Burzan? Đe nestade onaj “demokrata”? Što održava Vujicu Lazovića, itd? SDP je – udba, i ništa drugo!

Jer, ovakav režim je možda najsavršenija mašina za mljevenje društva i osvajanje izbornih pobjeda nakon Njemačke 1933. godine i onog što se tamo desilo pojavom Nacionalsocijalističke partije. I oni su došli na vlast „demokratski“, na izborima, ostala je sumnja da su nešto malo pokrali, da bi onda neprikosnoveno vladali sve dok saveznički tenkovi nijesu ušli u Berlin.

Laž! A fašistička Italija? A boljševička Rusija? A Istočni blok? A fašistička Španija? A fašistički Portugal? A fašistička Grčka? A Titova Jugoslavija? A Miloševićeva? A Bjelorusija? A Gruzija? A. . .? Sve navedene jezive diktature, pobile su djelove svojih naroda, da bi osvojili,  i puškom čuvali vlast! Koga je slomila mafija u Gamad Gori? Nikoga drugoga nego LSCG! Zašto? Drugih, za lomljenje,  nije ni bilo, tačka! Ko joj je dao svu podršku u tome zločinu? Gamadgorci!Da li su oni, ili Đukanović, krivci za dvadeset i pet godina minulih? Odgovor – Gamadgorci!

Čak i to poređenje nije adekvatno. Đukanović je u prednosti. Ovdje se strani faktor nikad neće umiješati, jer ovako mala država nikad ne može izazvati neki regionalni problem koji bi vlast doveo pod takav udar saveznika. Pametan je Milo. S druge strane, u društvu ovako izopačenog sistema vrijednosti, nemoguće je očekivati unutrašnji bunt i svrgavanje diktatora na ulici. To obično ide sa ovim prvim, spoljnim faktorom. Nema šansi ni za jedno, ni za drugo. Đukanović je obezbijedio da se tako poslože stvari. Svaka čast. Gadafi, Mubarak, Sadam – svi su mala djeca za njega.

Laž koja BRANI i PRAVDA i ČESTITA Đukanoviću, i PORUČUJE – GAMADGORCI, NIKAD U POBUNU, NEMATE NIKAKVE ŠANSE! BAZDITE ĐE JESTE,  I BUDITE SREĆNI! Što se tiče spoljnog uticaja, Ivanović nije magarac koji ne vidi što ođe radi CIA, a što radi KGB, da ostale ne pominjemo!

Zato ostaje kao jedini izbor politička borba. I zato je važan SDP, da prepozna vrijeme i potrebe ovog vremena. Ako se zaplete u ličnim i stranačkim kalkulacijama, onda će sagnuti glavu i pokleknuti pod prijetnjom DPS-a koji kroz usta komesara Vešovića poručuje da se vrate pod vođin šinjel.

Ova laž je SUŠTINA Ivanovićeve skalamerije, ona poručuje: Gamadgorci, “borite” se “demokratski”, kroz mafijine “institucije”, samo tako se mafija može sručiti, NIKAKO POBUNOM!

E, ovo je prava slika Željka Ivanovića.

 Inače, SDP nikad nije stajao uspravno, niti je ikad kičme imao! On ne kleči, čime ga čašćava Ivanović, nego je on plošni crv gamadgorske mafije! Prava slika SDP je Krivokapić i njihov POSLJANIČKI KLJUB!

Da na kraju ne zaboravim DPS. Međunarodna zajednica i jedan dio domaće nadao se da se do promjena može doći, najprije i najbrže, promjenama ili prevratom unutar DPS-a. Pokušaj sa Lukšićem je pokazao da je to čista iluzija. Svi su oni Đukanovićevi taoci. Pogledajte samo kreatora svih izbornih pobjeda Marovića – brat mu je uhapšen, moguće da će biti opet, ali on radi 24 sata za vođu jer samo tako ima makar malu šansu da spasi slobodu svog brata. Ili, kako se samo radovao Duško Marković pobjedi u Mojkovcu! Tom pobjedom je u stvari spasao sebe, ne samo svoju poziciju u vlasti već možda i svoj život. Odbačen od vođe, bio bi laka meta brojnim neprijateljima, kažu njegovi prijatelji. Tako će biti i u Podgorici. Ako Đukanović osedla Mugošu za tu utrku – zamislite šta će sve taj nesretnik da učini da bi se spasao Spuža. Veljović je znao da kaže dok je bio šef policije kako je Mugošin dosije debeo kao „Veliki narodni kuvar“. Ili, ako Mugošu otpišu u staro gvožđe – opet će Đukanović, kao vrhunski režiser ove naše tragikomične predstave, izvući iz rukava nekog od svojih zamorčića koji će opet, na život i smrt, orati po Podgorici i okolini da bi usrećio Vođu novom velikom pobjedom. To je sistem u kome nema neizvjesnosti. Ni oko pobjednika, ni oko poraženih.

Može se opozicija uozbiljiti, može naći milione eura za pripremu izbora i kampanju, može okupiti sve najbolje ljude koje ima Crna Gora – uzalud. U stvari, nije uzalud. Samo to neće biti dovoljno sve dok opozicija bude izlazila na izbore koje organizuje i priprema DPS. Jedini način za smjenu diktatora i osvajanje slobode za Crnu Goru je reorganizacija i koordinisano djelovanje opozicije, s jedne, i priprema prvih slobodnih i fer izbora s druge strane. Izbora gdje bi bio eliminisan čitav, ili bar najveći dio instrumentarija koji režim koristi za falsifikovanje volje birača. Koje onda predstavlja kao njen najdemokratskiji izraz. Cinizam je glavni znak razlikovanja demokratskog i autokratskog društva.

LAŽ! Sve što je Ivanović naveo, istina je, ali samo na prvi pogled! Čim zagrebete, otkrivate istinu – sve opisano je namještaljka Đukanovića! Laž je da je Lukšić, ili bilo ko drugi, talac mafije! Ne! Oni su njeni – vojnici! Afere: snimak, trojke, Brajušković,  don Miško i sestra mu donja Milka – sve je to namještaljka za stvaranje lažne slike  o Gamadgori, slike tobožnje Crne Gore kao demokratske, i svih njenih POLJITIČARA, ne nikako kao mafijaša, nego kao – demokrata!

MOJKOVAČKA BITKA BR. 6.

Uobličavanje zločinačkog velikosrpstva, čija je suština u otvorenoj namjeri proglačavanja Srbima svih okolnih im pravoslavnih naroda – milom ili silom,  u tajni politički program  „Načertanije“ Ilije Garašanina,  godine 1844-te, ubilo je samu ideju stvaranja zajedničke države ravnopravnih naroda Južnih Slovena, i ne samo to  nego je, s obzirom da je bilo naoružano, u krvi srušilo dvije stvorene Jugoslavije, prvu Karađorđevića, a drugu Titovu, ali je i sve  „države“,  nastale iz bivše Jugoslavije, oburdalo mentalno, i na svaki drugi način,  decenijama  nazad, u skute jezive mržnje kao najsigurnije granice među novostvorenim „državama“.

Kao i velikohrvatstvo, velikoalbanstvo i tome slično, ni velikosrpstvo nije ništa drugo nego zločinački  srpski šovinizam, bez mjere i granice. Naravno, ni jedan šovinizam granice nema, on se može satrijeti samo silom, i ničim drugo.

Čin ubistva austrougarskog prijestolonašljednika Franca Ferdinada, i žene mu Sofije, u Sarajevu –  po svojoj bezumnosti mora se izjednačiti sa isto takvim činom „proglašavanja“ ,  tek SEDMOGODIŠNJEG Dušanovog carstva,  za svjetsko čudo najvišeg dometa, ili sa idiotsko-zločinačko-komunističko-Titovom odlukom o dizanju, u Crnoj Gori, trinaestojulskog ustanka! Sve navedeno nadmašuje „proglašenje“ zločinca Slobodana Miloševića za spasioca Srba  i , navodno, ugroženog Srpstva u pomenute dvije Jugoslavije, što je sve zajedno – gola šovinistička laž!

Najveći  „domet“ opisanog velikosrpstva je istina da je ono: ubilo Srbe kao narod, ubilo Crnogorce kao narod, nad Muslimanima izvršilo genocid, a isti plan ostao je nedovršen kad se ticao Hrvata, Albanaca na Kosovu i Crnoj Gori i crnogorskih Hrvata! I nije velikosrbima mnogo, nego – malo! Eno ih, po vascijeli dan i noć, puvaju u trube, zločinačku: svud su čete, svud su straže, stvarajući u užasnim uslovima,  treću za redom, Veliku Srbiju!

Velikosrpstvo je otelo Srbima i Crnogorcima njihove istinite istorije, i podmetnulo im lažne. Na isti način kako je Hitler, lažno, od  Njemaca  „pravio“ Arijevce kao nad-rasu, tako velikosrpstvo nastavlja da, od Srba i Crnogoraca,  „pravi“ – nebeski, svetosavski, kosovski, Lazarev, Karađorđev, Miloševićev, Irinej-Amfilohijev – velesrpski „narod“, i ovom procesu kraja – nema!

Što se Crne Gore tiče, uspjeli su: Crnogorci su sami sebe doveli, i svjesno, i namjerno, pretvorili  u Gamad, a Crna Gora je za znalca – Gamad Gora, i nikad više biti neće – Crna Gora, nikad … Kad ođe kažem Gamad, mislim na skoro sve njene stanovnice i stanovnike, rijetkima, koji ostaše Ljudi,  čast do neba!

Čim je objavljen rat, Crna Gora se, istog časa, bratski stavila uz rame Srbiji, objavljujući rat Austrougarskoj. Kralj je, uvjeren sam, znao da je Crnu Goru, Petru Karađorđeviću predao kao tajni dar, niko drugi nego car ruski  Nikolaj II Romanov, i to krajem februara 1914-te! Malo je reći da je Nikola bio zgranut takvom  Nikolajevom podlošću pa je, bez obzira na okolnosti, pokušao da svim silama suzbija monstruoznu anticrnogorsku velikosrpsku propagandu Beograda. Jedan od načina da matira Sanktpetersburg i Beograd  bio je i sljedeći: sam je Beogradu predložio formiranje zajedničke Vrhovne  komande i od istog  zatražio zajednički plan budućih vojnih akcija. Takođe, kad je Crnogorce pozvao u rat, predočio ga je kao rat za Srpstvo, što je bio još jedan veliki adut u njegovim rukama, ali, pokazalo se, i ovi potezi, kao i svi koji će uslijediti i završiti sa istinom da je crnogorska vojska, i niko drugi, spasila od evidentne smrti samu Srbiju, ostatke ostataka njene vojske, njenog Kralja Petra i regenta Aleksandra, njenu vladu sa Nikolom Pašićem i njenu skupštinu –  nijesu bili dovoljni da spriječe konačno ubijanje Crne Gore osamneste.  Naprotiv, biće ubijena od strane iste Srbije koju je više nego bratski  spasila, i to ubijena – za sva vremena!

Nakon okupacije i ULEDINJENJA sa Srbijom osamnaeste, velikosrpska propaganda će odmah da naturi svoju  očiglednu laž kako Crna Gora nije imala spsobnih oficira, pa je Kralj Nikola zbog toga tražio zajedničku Vrhovnu komandu! A istina kaže ovako: Crna Gora je imala sisajest vrhunskih oficira, ja navodim samo neke: sa školovanja iz Italije, godine 1886-te, vratili su se u Crnu Goru – Janko Vukotić, Savo Ivanović, Niko Pejanović, Ivo Đurović, Milutin Nikolić, Ilija Bojović, Miloš Radović, Ananije Milačić, Mašan Božović, Lakić Labović! Godine 1890-te, kao školovani oficiri iz italije su se vratili: Mitar Martinović, Jovo Bećir, Radomir Vešović, Stevo Jovićević, Nikola Mitrović, Milutin Vučinić, Pavle Lamenac! Godine 1898 su se, kao školovani oficiri, iz Italije, Rusije i Francuske vratili: Luka Gojnić, Milo Matanović, Rade Medenica, Mihailo Popović, Nikola Vukotić, Joko Petrović, Jovan Vukotić i Nikola Jovićević, i ne samo to, nego su isti ovi ificiri postali profesori na novoosnovanoj oficirskoj školi na Cetinju! Malo li ih je za đeneralštab i za bitke, ka što laže velikosrpska propaganda?  Odgovorite sami!

Bilo kako bilo, ubice Crne Gore: Kralj Petar, regent Aleksandar, Nikola Pašić i srpski đeneralštab, odmah su odlučili da ovakvu priliku  za uništenje Crne Gore, ne propušte po bilo koju cijenu. Na Cetinje je odmah poslata i stigla grupa srpskih oficira koji će, na  prijedlog Beograda (onda su ga ispravno, na crnogorski, zvali – Biograd!) postati crnogorska Vrhovna komanda, a tu su grupu činjeli: đeneral Božo Janković, načelnik, pukovnik Petar Pešić, pomoćniki, pukovnik Borivoje Nešić i potpukovnici Dragoljub Mihailović i Đorđe Paligorić. Sve se ovo desilo 23-eg avgusta 1914-te, pa je ovim činom, prvi put u svojoj dugoj i svijetloj istoriji, crnogorskom vojskom komandovao stranac, a ne sami Crnogorci! Strašno! Crna Gora je imala svoja dva kapetana – Mira Božovića i Blaža Markovića, ali  samo PRI, a ne nikako U Vrhovnoj komandi! Ubrzo će đeneral Janković, zadužen od Pašića  za proizvodnju ekscesa i napetosti, odstupiti sa mjesta načelnika, a na njegovo mjesto će zasjesti pukovnik Petar Pešić, najveći veleizdajnik među svjetskim veleizdajnicima, jedini načelnik Vrhovne komande koji je svjesno, namjerno, planski i podmuklo radio na – ubijanju vojske kojom je komandovao,  crnogorske vojske, što mu je, uz pomoć neuporedivog veleizdajnika Crne Gore, serdara Janka Vukotića, i pošlo za rukom!

Čista je i namjerna laž velikosrpske propagande, da se veličanstvena i pobjednička Mojkovačka bitka proglasi bitkom koja je spasila Srbiju! Nikako! Crnogorska vojska vođena Jankom Vukotićem, u tromjesečnim pobjedničkim bitkama spasila je ostatke ostataka srpske vojske u bježaniji, i to je sve bilo obavljeno do kraja decembra 1915-te! Prema tome, sa vojnostrateškog i taktičkog, a tome moram dodati – i ljudskog aspekta, Mojkovačka bitka bi, samo na prvi pogled, djelovala kao suludna bitka! Ali, znajući ko je takvu odluku donio – Vukotić sa Pešićem – otvara nam se pogled na sami tajni cilj ove bitke – da se pogibijom crnogorske vojske – spriječi i sama pomisao na jedinu logičnu i patriotsku odluku koju je Vukotić MORAO donijeti: da se crnogorska vojska, njih 30 000-da, povuče na Krf, zajedno sa srpskom, i NIŠTA drugo! Takvo povlačenje se MORALO spriječiti, i Vukotić ga je veleizdajnički – spriječio!

Vukotić, koji je čitavo vrijeme trajnja rata bio istovremeni: predsjedniok crnogorske vlade, u njoj samoj ministar  spoljnih poslova  i komandant Sandžačke (čitaj ispravno – crnogorske) vojske, bio je 12-og  januara šesnaeste, opozvan sa fronta  od strane Kralja Nikole (Pešić je već bio utekao u Skadar, odnosno Drač)  i postavljen za komandanta zaštitničkih trupa! Na njihovom formiranju Vukotić neće mrdnuti ni prstom! Naprotiv, on će samo nekolika dana kasnije, donijeti jednu od nasramotnijih i najveleizdajničkih odluka u istoriji evropskih ratova – umjesto povlačenja, vojsci je naredio RASPUŠTANJE,  i tako je – ubio!

Ovom prilikom neću govoriti o veličanstvenoj bitci na Lovćenu koji je pao, opet zahvaljujući veleizdajniku Petru Pešiću i otvorenoj podršci koju mu je, svojim „komandovanjem“,  pružio još jedan veleizdajnik – Mitar Martinović! Naime, Lovćenska bitka, njeno gubljenje, duboko je povezana sa Mojkovačkom pobjedom. Prvi poraz, a druga pobjeda, imali su jedan zajednički cilj: sravniti Crnu Goru sa zemljom!

U novonastaloj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, kao znak zahvalnosti za svoju stravičnu izdaju, Janko Vukotić  će postati đeneral nove vojske, ali i ađutant Kralja Aleksandra, i kao takav će biti sahranjen u „Aleji velikana“, u Beogradu!

Svoj puni uspon, po istom veleizdajničkom  osnovu,  doživjeće i pukovnik Petar Pešić! U onoj vladi Cvetković – Maček, on, i niko drugi, postaće ministar vojni!

Kraj!

Takozvana „afera snimak“, kao i afera „crne trojke“, ONIH koje prebijaju i maltretiraju protivnike režima, te knjiga lažnog „novinara“ Šemsudina Radončića „Anatomija jedne hajke“, i njene sramotne „promocije“ u Podgorici,  kao i niz svakodnevnih „dešavanja“ koji, navodno, „napadaju“ Mila Đukanovića i, opet navodno, podmeću mu navedene afere, u koje spada i njegov lažni „obračun“ sa donom Miodragom Perovićem, šefom  Druge mafijaške familije, kojoj je šef Prve mafijaške familije, omogućio zgrtanje ogromnih miliona krvavih para, pa sve do mafijaški falsifikatorskog „serijala“,  jednog od pipaka ogromne mafijaške crnogorske hobotnice – Branka Baletića, zajedno sa teškim izdajnikom LSCG i udbašem Stevom Vučinićem, a sve na čelu sa slugama mafije, koj sebe lažno nazivaju –  perlamentarnom opozicijom, i lažnim nezavisnim glasilima, te lažnim nevladinim organizacijama, kao i guranje u prvi medijski sloj,  gnjilog izdajnika LSCG Ranka Đonovića, zajedno sa vječitim slugom mafije, milionerom Žarkom Rakčevićem, ponovno aktiviranje Jevrema Brkovića i drugih, čitave armije lažnih intelektualaca, o sinu mu Balši da ne kažemo ni riječ, kao i  stvaranja „miliona“ novih lažnih opozicionih stranaka, a suštinski – mafijaških ogranaka,  samo su djelić od čitavog, dvodecenijskog, plus četiri godine,  plana Mila Đukanovića i cijaških mu gospodara, da se –  komletno sramotna biografija –  sedmostrukog  lažnog pemijera, a u jednom mandatu i lažnog predsjednika Crne Gore – OTVORENO FALSIFIKUJE na taj način,  da se ostvari cilj: Milo Đukanović je osnivač LSCG, antimiloševićevac, borac za opstanak Jugoslavije, prijatelj i saveznik pokojnog Anta Markovića, obnovitelj crkve i mnogo čega drugog, obnovitelj crnogorske države,otac crnogorske nacije,  onaj kojio je spasio sve Muslimane, Crnogorce, Srbe, Albance i Hrvate u Crnoj Gori, podržavalac stvaranja Haškog tribunala, borac protiv mafije, kriminala, crnogorskih paravojski, ratnih zločina, rušiteljka Jugoslavije, osnivač svih nezavisnih medija i institucija u Crnoj Gori, rođeni Evropejac, pobornik i tvorac istinske demokratije u Crnoj Gori, Đukanović  je taj koji je spasio Crnu Goru,  i darovao joj život, on je tako hrabar da je predao šefa „Kamore“ Ćića Prudentina i trides teških talijanskih mafijaša talijanskoj policiji, on je išćera iz Crne Gore okupatorsku Srpsku pravoslavnu crkvu, on je taj koji je likvidirao velikosrpstvo u Crnoj Gori, on je taj koji je proćera Amfilohija, on je taj…!!!

Sramotni Slavko Perović je sušto ZLO u Crnoj Gori, kojeg je Crnoj Gori podmetnuo pučem, januara 1989-te, Slavkov vođa i učitelj Slobodan Milošević! Sve drugo su, o Slavku Peroviću i svetom LSCG – gole laži, jer Slavko je osnovao sramni DPS –  i uradio svaku stvar, svako ZLO, do i najmanjeg detalja, Crnoj Gori i onoj Ogromnoj Jugoslaviji, on je ZLO sa kojim je, kao i sa njegovom DPSSDP mafijom, sveti Milo Đukanović konačno, sa velikom i mučeničkom pobjedom, definitivno raskrstio, ali ne samo sa njim, nego i sa Slavkom desnom rukom, njegovim direktorom policije, Veselinom Veljovićem!

Pozdrav svim lažigorcima i  nenadmašnoj Lažigori!

U tome je razlog današnjeg pojavljivanja, na naslovnoj strani takozvanih „Dnevnih novina“, čuvenoga Đukanovićevog otirača od Ranka Krivokapića, sa visoko uzdignutih dva prsta, čarobnog znaka Đukanovićevog  svetog LSCG, u tome je i razlog Đukanovićevog  nedavnog  mafijaškog igranja lažne poskočice, na sred svetog Njegoševog groba!

NEKA ŽIVI ĐUKANOVIĆ – LUKŠIĆEVA  MALA VELIKA SRBIJA – BRISEL I VAŠINGTON SU – ODUŠEVLJENI!

ŽIVIO VJEČNI  MILO ĐUKANOVIĆ, SA NJEGOVIM SABRATOM  VJEČITIM DONOM  MIODRAGOM PEROVIĆEM !!!

Tag Cloud