A great WordPress.com site

Archive for October, 2013

SAHRANA BROZOVE

Juče je u Beogradu sahranjena Jovanka, rođena Budisavljević, udata Broz, srpkinja iz Like. Ostaje tajna zašto je privedena Titu na Brione, đe je posmatrana od strane obavještajne službe  koja je utvrdila, i predložila je Titu kao suprugu, i pored istine da je, u trenutku vjenčanja, bila punih trideset i pet godina mlađa od Tita! Inače, Jovanka  je bila, po redu – treća Titova vjenčana žena! Ostaje tajna, zašto je Tito uzeo Jovanku kao ženu, jer je njegova diktatorska pozicija bila takva, da je mogao da izabere za ženu, bilo koju Jugoslovenku – nema te, koja mu ne bi, iz golog interesa, potrčala u zagrljaj.

Moje mišljenje je, da je zagon na Tita, pod naređnjem Stevana Krajačića, uradila i Jovanka Broz, glumeći na Brionima ženu koja obožava Tita. Međutim, u Titovom prihvatanju Jovanke kao vjenčane žene, nalazi se još jedan skriveni, ali duboko politički motiv: Tito se predstavljao kao Hrvat, mada se nikad nije saznalo kojoj je naciji pripadao! Takođe, s velikom mukom i teškim naglaskom, govorio je ondašnji srpko-hrvatski, što je bio važan trag da se opravdano posumnja u njegovo nacionalno porijeklo. S druge strane, Jovanka je bila Srpkinja, i to Ličanka, što je politički, Titu savršeno odgovaralo zbog želje, i političke namjere, da Srbi i Hrvati ostvare “bratstvo i jedinstvo”, zajednički skladan život, koji je upropastila teška i zločinačka velikosrpska politika Kralja Aleksandra Karađorđevića, koja je, faktički, proizvela pojavu ustaše, antisrbina, antijugoslovena i teškog zločinca Anta Pavelića. S druge strane, Pavelićevo antisrpstvo, proizvelo je pojavu potpuno nepoznatog antihrvata, otrovnog velikosrbina i teškog zločinca Dražu Mihailovića.

Onda je došao rat, a u ratu su nastali stravični komunistički, četnički i ustaški zločini, tri zločinačke ideologije: komunizma, ustaštva i četništva. Broz je imao za cilj da svaki vid nastavka djelovanja četničke i ustaške ideologije, spriječi po svaku cijenu, a njegov brak sa Jovankom bio je samo jedan od poteza koje je u tom cilju, uradio. Drugi potez  je bila istina, da mu je Srbin, abadžija, Aleksandar Ranković, šef svih obavještajnih jugoslovenskih službi, bio kum na vjenčanju sa Jovankom. Kada je odlučio da politički likvidira Rankovića, ova činjenica kumstva, nije imala nikakvog značaja, ali je Rankovića ostavio u životu,( isto tako i MIlovana Đilasa) đe će, u jednoj velelepnoj dubrovačkoj vili, Ranković provesti godine i godine ostatka života!

Tito je bio predratni, ratni i poratni zločinac, al i teški kurvin sin! Ova spoznaja omogućava lako čitanje njegovih politika, jer ih je on imao više, svih vođene, navodno, da bi se očuvala  Jugoslavija, a suštinski – da bi doživotno obezbijedio poziciju komunističkog diktatora, prikrivenu prokletom idejom da izgradi – liberalniji komunizam! Lako je uspio da postane doživotni predsjednik Jugoslavije i doživotni predsjednik jugoslovenskih komista! Prva pozicija zaštićena je Ustavom SFRJ, a druga statutom SKJ-u, to je bila Titova suština, i ni jedna jedina – druga!

U svim tim diktatorskim potezima stajala je, iza Tita, obavještajna služba CIA, kojoj je bio potreban, i koja ga je proizvela u antistaljinistu, a Jugoslaviju bjesomučno finansirala, omogućavajući joj nevjerovatan i nezaslužen, ali istom moći proizveden – međunarodni  “ugled”. Sa iste adrese došlo je i “samoupravljanje”, kao udarac Moskvi, ali i “nesvrstavanje”. Dokazi su očigledni – kako bi jedan Naser, a pogotovo jedan Nehru, sebi dozvolili da “vođa” pokreta bude Tito, kao diktator jedne komunističke zmlje, a ne jedan od njih dvoje, koji sa komunizmom nijesu imali nikakve veze? Odgovor je – snali su čiji je igrač, i ko stoji iza njega!

Tito je ostvario svoj jedini cilj – postao je car Jugoslavije, a Jovanka je željela da postane – carica! Nije joj pošlo za rukom, postala je lutka na koncu jugoslovenskog zločinca i diktatora, i njegovih službi! I te kako je imala želju da, kao nova jugoslovenska carica, naslijedi Tita! Sklonjena je, a Tito je, na njen užas, poživio dugo, ja dodajem – i predugo! I stvorio je, između drugih, one koji su, postajući CIA “političari”, konačno, i zauvijek, krvavo razbili Jugoslaviju – stvorio je generala Tuđmana i “bankara” Slobodana Miloševića, i masu drugih poput: Momira Bulatovića, Mila Đukanovića, dr Branka Kostića, Svetozara Marovića, i tako dalje. . .

Čiji je onaj rat, koji je hitno proizveden nakon Titove smrti? Odgovor je jedan i jedini, i istinit – Titov! Da pojasnim: proizvela ga je, ne hoteći ga, vječita politika Brozovog doživotnog – diktatorstva!

Da li je Jovanka Titova, bilo kad, mogla da utiče, makar i minimalno, na  donošenje poltičkih Titovih odluka? Nikad! Da li je mogla da utiče na njegovu “kadrovsku” politiku? Nikad! Da li je mogla da utiče na finansijske tokove u zemlji? Nikad! A na OZNU pa udbu, i  na kraju – na republičke i pokrajinske – udbe? Nikad! A KOS? A JNA? Nikad! Politički, ona je bila apsolutna nula, što se ne može reći za Miru Marković, teškog zločinca i suprugu Slobodana Miloševića. Tvrdim, da su jugoslovenski komunisti, željeli preeobražaj Jugoslavije, nekoliko mjeseci nakon Titove smrti, trebalo je održati saveznu jugoslovensku skupštinu koja bi ukinula jednopartijski i  uvela višestranački sistem, i najvažnije, saopštila istinu i donijela rezoluciju koja Tita kvalifikuje kao predratnog, ratnog i poratnogškog zločinca, i teškog komunističkog diktatora! Da li bi ovakva istinita odluka skupštine, spriječila rat i raspad Jugoslavije? Da! Ko bi bili Milošević i Tuđman? Nule!

Sad idem na opis sahrane Jovanke Broz, posvećujući svoju pažnju govoru Ivice Dačića, pitajući se: zašto nije govorio Tomislav Nikolić? Režija sahrane bila je u duhu “proslave” dvijestote godišnjice Njegoševog rođenja. I “proslava, i sahrana Brozove, predstavljale su samo  jedan plato, za širenje totalnih neistina, evo:

“Zaboravivši Jovanku Broz zaboravili smo i sebe, zato i kažem da je bila prva dama, naš ponos i predstavnik države”, kazao je Dačić. Totalna laž! Ona jeste bila žena Titova, ali sramno ponašanje prema njoj, u vremenu prije i godinama poslije Titove smrti, govori samo jedno: bila je žrtva komunističke udbe, a nakon dolaska Miloševića – njegove četničke politike. Dačić ni riječ ne kaže da su: Miloševićeva politika, i njegov zločinački rat, razbili u krvi Jugoslaviju, i da Srba biti neće dok se ne odreknu i optuže istinito – velikosrpskočetničku ideologiju! Zbog toga Srbi suštinski ne postoje, a ne nikako zbog opisanog položaja Jovanke Broz.

Dalje: ko je donio odluku da se Jovanka Broz sahrani pored Tita, koji nije želio da je vidi skoro dvije decenije? Čija je to politička odluka? Nikolićeva i Dačićeva, jer oni rade na rehabilitaciji četništva i Draže Mihailovića, stoje iza sramne SPC i patrijarha Irineja, kao i iza lažnog mitropolita Amfilohija. Takođe, rehabilitujući zločinačku udbu, kroz rehabilitaciju teškog zločinca Aleksandra Rankovića, oni oko sebe okupljaju i bivše komuniste! Nikad ne optužujući zločinca i rušitelja Jugoslavije, Slobodana Miloševića, oni mu daju punu podršku, a tu treba staviti i Šešelja, prema kome imaju isti odnos! Posredstvom svečane sahrane Jovanke Broz,  i njenog smještanja u Kuću cvijeća, oni suštinski rehabilituju teškog zločinca Tita i ohrabruju njegove sljedbenike da im se i oni pridruže u jedinom cilju: stvaranju Male Velike Srbije! Laž je da je Jovanka Broz bila posljednji pravi simbol SFRJ, kako tvrdi Dačić. Ona je bila simbol najduže komunističke diktature, nastale poslije 1945-te, i simbol svih komunističkih zločina, od kojih je stradao i srpski narod!

“I vrijeme je danas kada ispraćamo Jovanku Broz, da priznamo da smo počinili grijeh i prema Jovanki i prema sopstvenoj istoriji. Zaboravivši Jovanku Broz zaboravili smo i sebe, zato i kažem da je bila prva dama, naš ponos i predstavnik države”, istakao je Dačić.Ali, ovakvo lažno guslanje može da pripada velikosrpskoj istinskoj heroini Ceci Arkanovoj, ali ne nikako – srpskom premijeru! Sahrana Jovanke nikako ne može biti podsjećanje na antifašizam, kako tvrdi Dačić, jer jugoslovenski antifašizam uništio je niko drugi, nego Dačićev Slobodan Milošević, četnik, ruku pod ruku sa isto takvim Vojislavom Šešeljem, a  proživljenom užasu BiH, da i ne govorim.

Advertisements

“PROSLAVA?!”

Pred sobom imate govor koji je Milo Đukanović održao na tzv.svečanosti na Lovćenu, Njegoševom mauzoleju.
Ovaj govor je od velikog značaja, jer sadrži veliki broj namjernih neistina koje ću ja komentarisati kurzivom!

Evo govora:

Okupili smo se danas na Lovćenu, na najvišem vrhu crnogorske slobode, da odamo počast velikom Njegošu, i da se poklonimo njegovom besmrtnom djelu.

Laž! Lovćen je namjerno sakriven od naroda da bi narod zaboravio na Njegoša i na vjekovnu Slobodu! Lovćen, a ne Njegoš, već dvadeset i četiri godine je simbol mafije koja je ubila Crnu Goru!

Dva su vijeka od rođenja Rada Tomovoga. Jubilej kao istorijska potvrda čuvenog stiha, Njegoševog: „Blago tome ko dovijek živi, imao se rašta i roditi“. Lovćen i Njegoš – sinonimi vječnosti Crne Gore.

Laž! Đukanovićeva mafija je, nakon ubistva Crne Gore, istoj navukla ukopno odijelo! Ovaj krasni stih Njegošev nema veze sa današnjom Crnom Gorom. . . .Nad njom je nebo zatvoreno, mrkli mrak!

Ovo je mjesto gdje počiva najveći um kojega je ova zemlja dala. Kroz mnoge vjekove, i slobodarska nada za sve porobljene narode slovenskog Juga. U vremenima kad je u ovom dijelu Evrope samo sa ove, crnogorske planine, sijalo sunce slobode. Ovdje smo najbliži vjekovima naše velike istorije. I precima koji su tu istoriju stvarali. Prilika je da sa ovog mjesta odamo počast svima koji su svojom borbom, svojom žrtvom i pregnućem, pameću i radom, stvarali i održali Crnu Goru. Slava svima koji su se borili za crnogorsku slobodu.

Laž! Njegoš nije najveći um koga je Crna Gora dala, nego je Njegoš jedan od najumnijih ljudi ikada rođen na planeti Zemlji! Takođe, Njegoš je, ne nikako – najveći srpski pesnik, što je totalni velikosrpski falsifikat, nego je Njegoš jedan od najvećih SVJETSKIH pjesnika, ali crnogorski narod o ovoj istini ne vodi nikakvog računa. Njihov vođa Đukanović, u centru je svih njihovih računa!

Njegoš nije bio samo genijalni pjesnik, već filozof i državnik, svjetovni i duhovni vladar slobodne Crne Gore. Što je veća istorijska distanca, sve jasnije se vidi veličina njegovog sveobuhvatnog djela.
On je u dobroj mjeri postavio temelje moderne crnogorske državnosti.

Laž! Crnogorska država seže sve do jedanaestog vijeka!

Lovćen, i Njegošev grob na njemu, proživjeli su sudbinu rušenja i građenja Crne Gore tokom XX vijeka. Kapela koju je sebi podigao nepopravljivo je oštećena u Prvom svjetskom ratu 1916. godine. Nakon što je Crna Gora izbrisana sa geografske karte, krajem tog rata, srušeni su ostaci kapele i 1925. godine podignuta je nova. Po obliku slična Njegoševoj, ali svojom porukom protivna istorijskom biću Crne Gore. Kad je Crna Gora postala slobodna republika u Titovoj Jugoslaviji, polovinom prošlog vijeka, socijalistička Vlada Blaža Jovanovića donijela je odluku o podizanju spomenika Njegošu na Lovćenu. Odabran je i autor svjetskog imena, veliki hrvatski i jugoslovenski vajar Ivan Meštrović.

Laž! Crnu Goru je sramno prevarila i izdala Kraljevina Srbija. Lažno pravno obrazloženje te užasne izdaje, zločina Kraljevine Srbije, dala je izdajnička Podgorička skupština 1918.g.

Mauzolej pred kojim se nalazimo podigao je narod Crne Gore, uz pomoć svih jugoslovenskih naroda. Na velikoj svečanosti 28. jula 1974. godine predsjednik Crne Gore Veljko Milatović predao je Njegošev Mauzolej „na društvenu brigu“ i „oglasio ga otvorenim za posjetioce“. Gotovo četrdeset godina kasnije, u povodu dva vijeka od Njegoševog rođenja, Crna Gora je temeljno obnovila ovaj spomenik.

Dobro su se sjetili da ga obnove! Tobož mafija crnogorska nema para! Ista mafija kja je dala milione za onaj sramni podgorički “hram!”.

Nije Njegoš izabrao vrh Lovćena za svoje počivalište da bi sebi sagradio spomenik. Jer, od njegovog pjesničkog i filozofskog genija nema većeg spomenika. Njegoš je ustvari i tim svojim činom uzvisio duhovni i moralni spomen svojoj Crnoj Gori, svojoj „slamki među vihorove“. I njenim najboljim sinovima, koji su s Njegošem u zakletvi, a s Lovćenom u srcu, neustrašivo mogli izaći na strašne poljane Grahovca i Vučjega Dola, i gaziti Neretvu i Sutjesku.

Laž! Izlaskom na lovćenski vrh Njegoš je Crnogorcima najvjerovatnije poručio strašnu istinu: “ako me ne budete pratili, nestaćete!” A evo me, iz moje kapelice, vidite svakog dana! Pratite me! Nijesu to uradili, falsifikovali su ga – kao Srbina! Zato se onako patrijarh Irinej sprda i sa crnogorskom državom, crkvom, nacijom i predsjednikom Crne Gore! Što se tiče Neretve i Sutjeske, nakon rata Crna Gora nije dobila Slobodu, nego komunističku – diktaturu! Strašni mauzolej namjerno nije obnavljan kako bi se spriječile posjete Njegoševom grobu! A Meštrovićev mauzolej je najljepša pjesma, u kamenu izvajana Crnoj Gori!

Naša epoha, i naš naraštaj, kao i oni prije nas, traži odgovore od Njegoša i na savremene izazove i dileme. Njegove poruke i njegove misli su svevremene.

Laž! Današnje generacije blage veze nemaju sa Njegošem, nego sa Cecom Ražnatović! Da imaju dodira, tice Sreće pjevale bi Crnoj Gori. A da je Njegoš svevremen – istina je!

Nažalost, nastavlja se i u našem vremenu nerazumijevanje i zlonamjerno tumačenje Njegoša. Neki mitomani, propovjednici mržnje, htjeli bi u Njegošu da nađu duhovnog oca i predvodnika.

Laž! Zar je potrebno, na sred kape lovćenske, govoriti sve što znaju i tice na grani. Nikakva distanca nije potrebna da se vidi Njegoševa nedostižna veličina. Da ga imaju Indija ili Kina, samo njegovo djelo bi ih sve okupilo! A ođe?Ko uopšte ide na Lovćen? Ovo pitanje je jedina istina – skoro NIKO!

Njegoš nije bio pjesnik genocida, niti inspirator zločina. On nije pozivao u borbu protiv bilo kojeg naroda, već u borbu za slobodu. A borba za slobodu nacije 19. vijeka ne može biti isto što i nasilje nad nedužnim ljudima u vijeku iza nas. Uostalom, sami Crnogorci su pokazali da su najbolje razumjeli Njegoša, opredjeljujući se za harmonični suživot sa Muslimanima u Crnoj Gori nakon Berlinskog kongresa. Neljudi i zločinci, koji su ubijali nevine ljude, i širili međunacionalnu i međuvjersku mržnju, u krvavom raspadu jugoslovenskog društva, nijesu i ne mogu biti sljedbenici Njegoševi.

Andrej, Nikolaidis, Jevrem Brković i Novak Kilibarda lažno su napisali da je Njegoš genocidni pjesnik! G NIKO, OSIM SLAVKA PEROVIĆA, na tu sramotnu laž nije reagovao! Bogu fala, đe bješe Milo Đukanović da tada reaguje kao u ovom govoru? A đe su bili pisci, istoričari, intelktualci? Niđe, nije njih za Njegoša stalo, inače, horski bi odgovorili na ove gnusobe laži pomenute trojke. Đukanović nije sljedbenik Njegošev, jer je on bio za uništavanje Bošnjaka, Hrvata, Albanaca, za krvavo rušenje one Jugoslavije! On je krenuo na Dubrovnik, i počinio još mnogo toga crnoga. Čija je nafta punila Mladićevu ratnu mašineriju?

A dvadeseti vijek jeste naš vijek iskušenja, klonuća i katarzi, u kojem je Crna Gora opstajala u neugasloj njegoševskoj iskri slobode. Danas velikom Njegošu počast odaje nova Crna Gora. Država savremenih stremljenja, koju smo obnovili upornošću i umijećem, mudrošću i odlučnošću, demokratski iskazanom voljom naših građana. Njegoševski rečeno, provedrilo je „više Gore Crne „. .

Laž se krije u istini da Đukanović samo nabraja pojave, ali ćuti: ko su ti mitomani i propovjednici mržnje? Zar nije isti Đukanović slijedio njegovog vođu i učitelja Slobodana Milođevića, koji jeste bio mitoman i propovjednik mržnje?Zar nije isti Đukanović u krvi rušio i srušio onu krasnu Jugoslaviju? Zar nije Đukanović bio i ostao mitoman, pa kao što je nekad mrzio: Hrvate, Bošnjake, Albance, Slovence, Makedonce, mrzio čitavi civilizovani svijet, zar njegovo 24-godišnje diktatorstvo ne dokazuje da on mrzi sve koji žive u Crnoj Gori? Zar Crna Gora njemu išta znači, osim ogromni sefa krcatog krvavim novcem? Zašto ne prozva patrijarha Irineja? Zašto se javno ne odreče onog “odlikovanja” kojim je Irinej nagradio Vujanovića? Kako može da daje neviđenu podršku Amfilohiju i okupatorskoj srpskoj crkvi. Zapita li ga iko: čovječe, s kojim moralom si premijer već SEDAM puta? A kako bi jednom i predsjednik Crne Gore? Odakle tvojoj najužoj familiji Đukanoviću, ne nikako milioni, nego ciklioni? Ko si ti, a ko je ovaj jadogorski narod koji te decenijama podržava

Ovo veliko postignuće našeg naraštaja, posmatrano u istorijskom kontekstu, nastavak je djela velikih Petrovića–Njegoša i velikog Njegoša. Vratili smo dostojanstvo i sebi i državi. Dali smo počasti i Petrovićima koje im pripadaju. Izmirili smo dugove prema crnogorskoj istoriji. Crna Gora je danas ugledna država, i pouzdan dom svih koji su joj lojalni. Crna Gora Crnogoraca, Srba, Albanaca, Bošnjaka, Muslimana, Hrvata… Stvaramo Crnu Goru novog doba, društvo koje će ostaviti iza sebe netrpeljivosti i podjele, što nam kroz istoriju nijesu dale naprijed. Naš evropski put je njegoševski.

Laž! Današnja, dvadesetčetvorogodišnja Crna Gora, svi zločini koje je počinila, nikakvog dodira nemaju sa sedam svetih Petrovića, ni sa Šćepanom Malim koji je zastidno izbrisan iz crnogorske istorije! Nijesmo sebi vratili dostojanstvo, niti državi. Ovo je zemlja neviđene podlosti, pokvarenosti, kukavičluka, mafije. Nije Crna Gora pouzdan dom nikome, osim ogromnoj većini kobnih poslušnika, bez kičme!

Vjerujem da bi Njegoš bio ponosan na svoju današnju Crnu Goru, zemlju na evropskom kursu, koja poštuje svoje velikane, svoju slavnu prošlost, i svoje tradicionalne prijatelje.

Laž! Crna Gora ne poštuje ni svoje velikane, niti slavnu prošlost, niti tradicionalne prijatelje. Crna Gora jedino poštuje i voli – mafiju! To je današnja Crna Gora, i nema druge! Laž, zalud položen vijenac, zalud zastava na jarbolu (inače – falsifikat) zalud svečana paljba. Na Lovćenu je održana najsramnija “proslava” i to pred solju crnogorske mafije. I još jedno pitanje – po kom to protokolarnom osnovu je, na Lovćenu “govorio” Milo Đukanović, a ne crnogorski fikus – predsjednik kojemu to, po protokolu, pripada?I

Ljudi,prođe “proslava” BEZ IJEDNE JEDINE NOŠNJE CRNOGORSKE!

Jadogorci, spremite se za šajkače i šumadijske opanke! Dolazi Mala Velika Srbija!

MOJKOVAČKA BITKA (5)

Mojkovačka bitka ( 6 – 7 januar 1916.g. ) spada u red najslavnijih i najveličanstvenijih pobjeda u sveukupnoj evropskoj istoriji, ali i u red najpodlijih komandi ikad narešenih, za njen početak, jer cilj veleizdajnika, komandanta crnogorske vojske, daljeg sinovca Kraljice Milene, veleizdajnika serdara Janka Vukotića, bio je samo jedan – ne da se tom bitkom nastavlja višemjesečna strateška odstupnica, ostacima ostataka poražene, i u bjekstvo usmjerene srpske vojske, jer se već se bila povukla na obalu Albanije (Drač), nego da se žrtvama, i gubljenjem kapitalno važnih nekoliko dana, spriječi povlačenje, potpuno očuvane i spremne crnogorske vojske ( onda sramotno nazvane „Sandžačka vojska“ – zašto nije nazvana onako kako se jedino mogla nazvati – crnogorska? ), zajedno sa Kraljem Nikolom, i to na neuporedivo časniji i patriotskiji način, nego što su to uradili jadni ostaci srpske vojske u bjekstvu, njenog generalštaba, malog broja pripadnika srpskog naroda, Kralja Petra, regenta Aleksandra, srpske vlade, Nikole Pašića, srpskog parlamenta i dijela sveštenstva SPC.

Mojkovačka bitka je, po svojim porukama, još jezivija: to je viteška bitka, dobijena, sa duboko skrivenim Vukotićevim ciljem totalnog iskopa Crne Gore – ubistva njenog naroda! To je bitka koja, sa vojnostrateškog pogleda je potpuno suludna, odnosno – nepotrebna ( vječna Slava junacima njenim! ) Takođe, to je jedina dobijena bitka u istoriji, nakon koje se pobjednik, ovoga puta Kraljevina Crna Gora,umjesto da vosku, shodno okolnostima, povuče u spas povlaćenja – pravac – luka Drač – predaje je Austrougarima! To je bitka nakon koje, komandant vojske, sada kao nekolikodnevni predsjednik vlade crnogorske, ( Janko Vukotić)), donosi najsramniju odluku u istoriji evropskih ratova – odluku o raspuštanju pobjedničke vojske (!) i njenoazliaženje, a ne povlačenje – albanska obala (Drač), odakle bi bila prebačena i ona u sigurnost, kao i što je to urađeno sa ostacima ostataka srpke vojske, na ostrvo Krf! Ne nikako, veleizdajnik Vukotić vosku RASPUŠTA, a vojnike, BEZ ORUŽJA, upućuje – kućama!

Trenutak je da se podvuče – Kraljevina Crna Gora nikada nije potpisala zvaničan akt o kapitulaciji! Crnogorska vojska je jedina vojska koja se POBJEDNIČKI, iz bitke u bitku, borila van svoje teritorije! Dvije trećine nje nije branilo crnogorske, nego srpske granice.

Što se tiče nepotpisane kapitulacije, taj čin je sramna, veleizdajnička odluka veleizdajnika Janka Vukotića o raspuštanju crnogorske pobjedničke vojske! Tim Vukotićevim aktom, crnogorska vojska postala je, što se istorije tiče, jedina nikad poražena vojska, (osim bitke na Lovćenu), koja se, nakon nebrojenih, veličanstvenih pobjeda nad Austrougarima, „raspušta“, a ne nikako – organizovano povlači, kako bi nastavila rat pod komandom svog Kralja Nikole! Ovom činu Vukotićeve veleizdaje, nema premca po Zlu koje nosi u sebi, njegov čin je jedinstven u istoriji ratovanja, nema ga ni sličnog – da komandant izdaje vojsku kojom komanduje, u interesu Kraljevine Srbije, ali i smatra da su Srbi u Srbiji, i Srbi u Crnoj Gori – jedan narod! Naravno, ovo ubistvo Crne Gore planirano je u glavama: Kralja Petra, regenta Aleksandra, Nikole Pašića i čitavog srpskog generalštaba, kao i u glavama Svetog Sinoda Srpske pravoslavne crkve. Njegovi izvršioci u Crnoj Gori su: srpski đeneral Božo(a) Janković, srpki pukovnik Petar Pešić, serdar Janko Vukotić, mitropolit Crnogorske autokefalne crkve, Mitrofan Ban, rođena braća Kraljice Milene Stevo i Milutin Vukotić, Marko Daković i mnogi drugi plaćeni crnogorski velikosrbi-koritaši, koji su zarili smrtonosni velikosrpki nož u leđa, majci svojoj – Crnoj Gori!

Postavljam pitanje crnogorskim Srbima, ali i onima koji su nosioci zločinačke velikosrpske ideologije ( Srbi su izmišljena nacija u Crnoj Gori, kao i Bošnjaci! Prve je izmislila velikosrpska agentura u Crnoj Gori, a druge – turska okupacija, ubijajući im Hrista, i zamjenjujući ga – Alahom, a Slobodu – vjekovnim ropstvom!) – kad bi bila istina da su Crnogorci čisti Srbi, zašto bi se zločinačkim, velikosrpskim odlukama: političkog, vojnog i obavještajnog vrha Kraljevine Srbije, i punom podrškom srpskih naučnika i novinara, podlo, i s leđa, ubijala Crna Gora: sveta dinastija Petrović – Njegoš, sveta autokefalna CPC, sveta vojska crnogorska, sveti jezik crnogorski, sveta istorija crnogorska, sveta kultura crnogorska, svete bojne i državne zastave crnogorske, sveta nošnja i kapa crnogorska, svete crnogorske gusle i jatagani,sveti joj folklor, i još mnogo toga, ali – zašto bi se na panj smrti, okupatoru postavljala, ništa drugo nego GLAVA Srba iz Crne Gore, istih koji su Srbiju SPASILI od totalnog i vječnog UNIŠTENJA njenog, istih Srba koji, po velikosrbima, žive u – srpskoj Kraljevini Crnoj Gori, a sve to odlukom – srpske Srbije, i Srba Karađorđevića!?

I, da podvučem – ovo ubijanje Crne Gore odigralo se u šesnaeste, januar mjesec, kada su sve prognoze, najutemeljenijih vojnih analitičara, ukazivale da Njemci i Austrougari Prvi svjetski rat – dobijaju! Ali, da je procjena bila i kako rat dobijaju saveznici, što se čudom i desilo, izvršenje čina ubijanja Crne Gore, djelovalo bi isto tako – jezivo!

Zašto su Srbi Karađorđevići krenuli u zločin ubijanja Srba, koji, po njima, žive u Crnoj Gori, i zašto da ubiju svetu srpsku dinastiju Petrović – Njegoš!? Kako su mogli ubijati narod sopstveni? Zar jedan isti narod – srpski, treba da ubije dio svog naroda koji živi u drugoj, ali, po velikosrbima – srpskoj državi Crnoj Gori?

Odgovor je samo jedan, i istinit, onaj koji crnogorski Srbi i velikosrbi, te okupatorska SPC, jedna od ubica Crne Gore – ne priznaju, a svjesni su da l a ž u, taj odgovor glasi: srpski Kralja Petar, regent Aleksandar, srpski generalštab, Nikola Pašić, kompletna vlada i skupština Kraljevine Srbije, ZNAJU da Crnogorci NIJESU Srbi, nego da su CRNOGORCI, pa makar se, mali dio njih, lažno zove Srbima. Međutim, velikosrpski cilj je da se, kad-tad, OSVOJI crnogorska teritorija,(izlazak na more!) Crnogorce treba izložiti – smrtnoj opasnosti – Austrougarima, i tako ih se zauvijek riješiti, a sebe prikazati, ako se, kojim čudom, rat dobije, onim koji iskreno tuguje nad kobnom sudbinom crnogorskih Srba, i lelekati velikosrpski nad njihovim grobovima, ka na počivalištvu vječnom, najboljih Srba na svijet bijeli!

Ovo je suština velikosrpstva u odnosu na Crnu Goru, sve do dana današnjeg, a njegova slika i prilika su: Milo Đukanović, „osvještenje“ sramotnog „hrama“ velikosrpskog u Podgorici, takozvani Igor Lukšić i Mala Velika Srbija lažno nazvana „G6“, tu su još: lažni crnogorski, pa dukljanski „akademici“, lažna CPC, intelektualci, pisci, umjetnici, istoričari, komentatori, novinari, ama svi odreda, te lažni univerziteti, lažni profesori, lažni studenti, lažna opozicija . . . i tako sve – do u beskraj!

Uspjelo je velikosrbima, Crna Gora je postala NIŠTAGORA u kojoj „žive“ NIŠTAGORCI, pa zvali se kako gođ oće!

Podvlačim – veleizdajnici Crne Gore: srpski đeneral Janković, srpski pukovnik Pešić, serdar Janko Vukotić, i čitava agentura crnogorskih velikosrba, izdajnika Crne Gore, ni za vrijeme diktature Kralja Aleksandra, NIKADA nijesu bili slavljeni kao pobjednici nad Crnom Gorom, tvorci i velikani Velike Srbije, niti je Crnu Goru, Kralj Aleksandar, unuk Kralja Nikole, rođen na Cetinju, ikada pomenuo u svojim brojnim govorima,, makar i jednom jedinom riječju, u znak zahvalnosti za spas koji je Srbiji dala Crna Gora! Ništa njemu nije značila suva istina: da je crnogorska vojska spasila Srbiju od konačne smrti! Zašto? Veleizdaja Crne Gore, i užasno, više nego zločinačko zarivanje mača joj velikosrpskog, u leđa njena, pogotovo u vezi sa okolnostima skoro sigurnog gubljenja rata,u njima je Crnoj Gori, na prevaru, ubistvom oduzet život, bile su više nego očigledne ISTINE, kako pred očima poštenog srpskog naroda, tako i pred očima Svijeta, pa se taj monstruozni čin ubistva Crne Gore krio na svaki mogući način, a u Crnoj Gori i Beogradu – stalnim trabunjanjem o Crnogorcima kao – najčistijim (rasizam!) Srbima i srpskoj – soli!

PODGORIČKI HRAM

 

Ne slučajno, nego namjerno, trenutno prekidam moje pisanje i saopštavanje pune istine o veleizdajniku Crne Gore – serdaru Janku Vukotiću, ali i veličanstvenoj Mojkovačkoj bici, zbog najvećeg i najsramnijeg arhitektonskog falsifikata  u sveukupnoj istoriji Crne Gore: besramne, otvorene laži koja se besramno proglašava “najvećim događajem u istoriji Crne Gore”, a radi se o takozvanom “osvještavanju” sramotnog podgoričkog hrama “Hristovog voskresenja”,  kojem će prisustvovati svi patrijarsi svih pravoslavnih crkava!

Svi mafijaški mediji, sva crnogorska mafija i njena politika, na čelu sa takozvanim predsjednikom Crne Gore Filipom Vujanovićem, i stostrukim premijerom i predsjednikom Crne Gore, a stvarnim šefom crnogorske mafije Milom Đukanovićem, na sva zvona veličaju jedan od najsramnijih genocidnih i kulturocidnih  udaraca Crnoj Gori – “osvještavanje” podgoričkog hrama, koji je izgrađen u sred Podogorice, zahvaljujući totalnoj pordršci crnogorske velikosrpske mafije okupatorskoj Srpskoj pravoslavnoj crkvi, podršci krvavih rušitelja Jugoslavije, podršci užasnih ratnih huškača, zločinaca, lupeža i pljačkaša, lažnih “tvoraca”  “ nezavisne Crne Gore ”, a suštinski –   mafijaških vlasnika Crne Gore i svakog živog bića u njoj – podršci “hramu” svih koji su, zajedno sa lažnim mitropolitom lažne  SPC, Ristom Radovićem zvanim Amfilohije, rame uz rame stajali  sa najvećim evropskim zločincem nakon Drugog svjetskog rata, ravnog Titu i Paveliću,  Slobodanom Miloševićem, kao i podršci svog “sveštenstva” lažne pravoslavne SPC, slugom svakog okupatorta i diktatora: pokorna je bila Titu, Aleksandru Rankoviću, Draži Mihailoviću, (komunistima-četnicima), okupatorima –  Njemcima, Talijanima, Austrougarima, Bugarima, sluganska Milanu Nediću, Dimitriju Ljotiću, popu Đujiću, Kosti Pećancu, velikosrpskoj diktaturi Karađorđevića, Kralju Aleksandru, Kralju Petru i svima prije njega, pokorna je bila diktatorima Obrenovićima i petvjekovnim gospodarima Srbije i ubicama srpskog  naroda – sultanu i Turcima!

Samo tokom dvadesetog vijeka, velikosrpska politika i vojska, pokušale su  da ubiju: Hrvate, Muslimane, Crnogorce, Makedonce, Kosovare, a Slovenci su, navodno, imali sreće: bili su daleko, i nedohvatni za velikosrpske krvave pohlepe, i rado su se, na krvavi račun drugihi naroda i narodnosti, dogovarali sa Beogradom!

Na svakom koraku, iz Beograda, Banja Luke, Istočnog Sarajeva i Podgorice, možete čuti  kako su Muslimani, zapravo Srbi! Isto se odnosi i na Makedonce, i oni su – Srbi! I vjekovima slobodni Crnogorci su, takođe, po velikosrbima Srbi, ne nikako Crnogorci. Srbi su se, što je gola laž, bježeći poslije poraza na Kosovu 1389-te, doselili u Crnu Goru i naselili je, do tada – potpuno praznu! Svi Petrovići sveti su, po  velikosrbima  SPC, SANU-u, lažnim istoričarima, političarima, novinarima, generalima, intelektualcima, stvaraocima,  itsl – Srbi, a ne nikako Crnogorci! Isto se odnosi  i na: Crnojeviće, Balšiće, Vojislavljeviće, Svevladoviće, pa će i Iliri, čiji smo svi istinski potomci, uskoro postati – Srbi! U tom smislu već laže i jedan Rus, naturaliziovani Amerikanac, profesor na Harvardu,  kako su od Srba NASTALIdom re – svi Sloveni, pa i Rusi (!) što je naručeni odgovor lažni, na suvu istinu, da je u našoj DNK – najmoćniji ilirski segment, ali onda, velikosrpstvo u Crmoj Gori i šire,  ide zauvijek na smeće istorije, a to se ne smije nikako dopuštiti!

Gola je laž da je hram u Podgorici, kao i bilo koji drugi srpski hram podignut poslije 1884-te,  posvećen, osim formalno, Hristu!  SPC ga uopšte ne zarezuje, čak ni kad se to tiče tačnosti kalendara, jer – SPC ima svoj lažni i netačni kalendar, pa se lažno, u lažni dan, i lažni datum,  slave Badnji dan i Božić, u dane  kada ih bilo nije, a tako je i sa novom godinom, uskrsom Hristovim, i svim drugim datumima u godini koja, sa tačnim, znači – Isusovim kalendarom, kalendarom Boga koji je stvorio vasionu i čovjeka – KASNI, velikosrpski namjerno –  punih trinaest dana! Sva ta bruka se naziva – srpskom, pa tako imamo, ne nikako – pravoslavni badnji dan, pravoslavni Božić, pravoslavni uskrs, pravoslavnu crkvu, novu godinu kod Srba, nego je sve to –  golo vlasništvo, ada čije – nego  srpsko !!!

Tako je i sa Crnom Gorom – ada čija je Crna Gora nego Beograda i – izmišljene srpske nacije u Crnoj Gori, “rođene”  djelovanjem velokosrpske agenture u Crnoj Gori, kojom je Crna Gora bila premrežena, odmah nakon nastanka jednog od najsramotnijih i najzločinačkijih akata ikad nastalih na Balkanu –  velikosrpskog zuločinačkog plana – “Načertanije” (1844.g.), Ilije Garašanina!

Mitropolit crnogorsko-primorski  Amfilohije, najavljuje  da će osveštanju Hrama Hristovog Vaskresenja u Podgorici,  7. oktobra, prisustvovati fikus predsjednik Crne Gore Filip Vujanović, a sigurno  i vječiti  premijer Milo Đukanović, miljenik Rista Radovića – Amfilohija. Naravno, i juče, “gostujući” na mafijaškoj TV “Vijesti” don Miodraga Miška Perovića, u emisiji takozvanog novinara Petra Komnenića, Amfilohije krije da  će se pravoslavni patrijarsi prethodno okupiti u Nišu (latinski – Naisus),  da proslave vjekove Milanskog edikta i rimskog cara Konstantina, koji je rođen u Naisusu, pa će samo skoknuti do Podgorice, debelo i mafijaški plaćeni,  da  bi javno lagali u ime velikosrpstva  sljedeće: potvrdili stvaranje Male Velike Srbije, potvrdili da Crna Gora nije crnogorska nego srpska, “osvještali” – ne nikako Hristov hram, nego hram okupatorske dinastije Nemanjića i ubica Duklje, okupatorskog Nemanjićkog i svetosavskog pravoslavlja, pljunuli na krasno i oslobodilačko  pravoslavlje svetih Petrovića, pljunuli na autokefalnu Crnogorsku pravoslavnu crkvu, pljunuli na Crnogorce i poručili im da su “ izmišljena nacija” od strane komunista, pljunilu na vjekove i vjekove crnogorske slobode, pljunuli na istinu da su Crnogrci, a ne Srbi, sa Lovćena svetog bili, na pokorenom Balkanu, vjekovima, jedina i sveta luča istinskog pravoslavlja, pljunuli na istinu da su Crnogorci Srbima, na jeziku crnogorskom, darovali Bibliju, riječ božju, pljunuli na istinu da je crnogorska vojska u Prvom svjetskom ratu spasila Srbiju i srpski narod od totalnog uništenja i nestajanja, pljunuli na istinu da je podgorički hram arhitektonski falsifikat neviđenih razmjera, pljunuli na sveto Cetinje, sveti manastir cetinjski, sveti Lovćen, svetu Slobodu crnogorsku, pljunuli na istinu da je SPC okupšatorska crkva, pljunuli na istinu da je podgorički hram sramna građevina koja je finansirana zločinačkim  parama velikosrpke i crnogorske mafije, pljunuli na istinu da je najveći zlatni krst na hramu finansirao i “poklonio” šef crnogorske mafije, Milo Đukanović, ali je  i milionima finansirao, i to u godinama svenarodne gladi, izgradnju hrama – rugobe u Podgorici, pljuvaju patrijarsi na istinu da je hram, osim okolčivanja teritorije Male Velike Srbije, sagrađen kako bi bio budući grob sabratu Mila Đukanovića –  ubici Crne Gore,dakle, kako bi bio posljednje počivalište Amfilohija Radoviću, pljunuli na istinu da je Amfilohije Radović, djelujući kao “graditelj” namjerno arhitektonski masakrirao svaki crnogorski manastir, doziđujući im konake, gradeći nove, preziđujući unutrašnjosti, slikajući freske okupatora Nemanjića onamo đe ih nikad bilo nije, freske uništitelja Duklje – Stefana Nemanju i Sv. Savu, koje je, kao i sve Nemanjiće, SPC proglasila za svece – Nemanja je u SPC svetac –  Simeon!

Sakriće patrijarsi istinu da je podgorički hram veličanje zločinačkog velikosrpskog četničkog pokreta, vođe mu Draže Mihailovića i veličanje svih velikosrpskih zločinaca, počev od Miloševića, Šešelja, Tomislava Nikolića, Dačića, Arkana, Aleksandra Rankvića, Milana Stojadinovića, koji je 1953-će godine, u Argentini, lično sa zločincem ustaškim Antom Pavelićem, krojio nove granice “Jugoslavije”, slave patrijarsi toga dana neviđeni zločin – velikosrpsko ubijanje Jugoslavije i stvaranje – Male Velike Srbije!

Sve će se to desiti u Podgorici, neće patrijarsi doći na sveto Cetinje da mu se poklone, a  Đukanović ovaj zločin, kao veleizdajnik Crne Gore, i njen ubica –  podržava . . .

Ko će se pobuniti? Niko!

Đe je Crnogorska akademioja nauka i umjetnosti? Đe je Dukljanska? Đe je “Matica crnogorska”? Đe su “Nezavisni pisci”? A “novinari”? Što je sa slikarima, na primjer sa izdajnikom LSCG Rajkom Todorovićem Todorom i isto takvim vajarom, Pekom Nikčevićem, i mnogim drugim koji su se kleli u Crnu Goru i demokratiju. Što je sa istoričarima? Što je sa Živkom Andrijaševićem? A što sa Šerbom Rastoderom? A Novakom Adžićem?  A što je sa “nevladinim organizacijama”? Što je sa “Crnogorskim helsinškim komitetom” izdajnika LSCG Slobodana Franovića? Oće li, pred pederima u Budvi i toga dana, biti Blagota Eraković? A đe će biti režiser Branko Baletić? A što je sa Gojkom Kastratovićem? A đe će biti Branko Banjević? A Sreten Perović? A Sreten Asanović? A Zuvdija Hodžić? A brat mu Džoni? A Mladen Lompar? Bože, oće li zapjevati patrijarsima Tereza Kesovija? Što je sa crnogorskim PEN centrom? Oće li se Jevrem Brković, toga dana, dići iz kreveta, pridržan od sina mu, izdajnika LSCG Balše? Što će raditi Željko Ivanović? A don Miško Perović, sa sestricom mu Milkom, i bratom mu  Milom?  Što je sa onih šezdeset hiljada mitingaša  koji su Milu Đukanoviću klicali na glavnom trgu Mugošgrada, tik uoči referendum za “nezavisnost”?  Oće li dakićevci izać na ulice da protestvuju, ka ono 1989-te? A kapovci? A željezarci? Što je sa Crnogorcem nad Crnogorcima – Rankom Krivokapićem? A što sa izdajnikom LSCG Rajkom Cerovićem? A što je braćom Miškom i Dragišom Burzanom? A što je sa Milošević-Đukanovićevim generalom Grahovvićem? A sa čuvenim “analitičarima” Draškom Đuranovićem, Svetom Jvićevićem, Srđanom Vukadinovićem, Duškom Vukovićem? Da li će, u znak protesta, zakukati čuvena Milka Tadić-Mijović? A izdajknik LSCG Veseljko Kprovica? A isto takvi Branko Vojičić? A Velibor Čović, izdajnik LSCG? Što je sa “crnogorskom” SDP? A sa isto takvom tvorovskom Liberalnom partijom izdajnika LSCG Andrijom Popovićem? Što je sa Žarkom Rakčevićem? Što je sa tvorom Mikom Živkovićem? A Đokom Radonjićem, izdajnikom LSCG?  A izdajnikom LSCG Rankom Đonovićem? Što je sa Vesnom Medenicom? A što je sa Rankom Čarapić? A što je sa: sudijama, profesorima, studentima? Što je sa “univerzitetima” crnogorskim? Što je sa izdajnicama LSCG: Stankom Vučinić, Mirjanom Kuljak, Vesnom Perović? Što je sa izdajnikom LSCG Ivanom Perišićem?

Oće li toga dana, lažni vladika CPC Mihailo, zajedno sa “vjernikom” i izdajnikom LSCG, Stevom, i bratom mu Đurom Vučinićem,  pred hramom, u znak protesta, izvršiti harakiri?

Kako će postupiti ovaj, onaj, ova, ona, takozvanim imenima . . . kraja – NEMA!

STIDITE SE PATRIJARSI!

STIDI SE CRNA GORO!

(Priča o Mojkovačkoj bici se nastavlja narednim tekstom! Pozdrav!) 

Tag Cloud