A great WordPress.com site

Archive for July, 2013

MANGULICA (2)

Nastavak počinjem sa opisom zašto sam, u mom  imeniku  crnogorskog bezdanog  bagrizma (od riječi – bagra, i bagre) , Saši Markoviću nađenuo jedino pravo ime – mangulica? Radi se o vrsti dugodlake, kovrdžave, bijele prasice,  odgajene u Šumadiji i poznate još pod imenom – Šumadinka. Osim toga  Marković (Mangulica)  bio je suorganizator jednog od najpodlijih udbaških napada na mene, kada je pokušavao, svim silama, godine 2010-te, da me proglasi epileptičarom, u prevodu – ne slušajte Slavka nikako, on ne zna što priča, on je epileptičar!

Naravno, naređenje za ove sramotne izdaje svega ljudskog, došlo je sa vrha crnogorske mafije. U prethodnoj  izdaji  našli su se povezani: rođena braća Ivo Dujov Martinović,  koji je bio i pošljednji počasni predsjednik LSCG, a sa kojim sam bio prijatelj preko trideset godina;  Dejo Dujov Martinović, njegov sam vjenčani kum i prijatelj preko dvadeset godina, te Saša Aleksić, bivši gradonačelnik LSCG na Cetinje, i moja bivša snaha dr Zorana Terzić (Perović), nekadašnja supruga pokojnog mi brata dr Ratka Perovića,  mafijaška suvlasnica, sa rođenim bratom Miodraga Perovića, šefa Druge familije,  Milom Perovićem ili njegovom sadašnjom ili bivšom suprugom,  suvlasnica je  sijaseta mafijaških “apoteka”  po Crnoj Gori. Dr Zorana je teška  milione. Ja nikakve veze sa epilepsijom nemam, a i da sam imao, ekipa izdajnika morala je da zna da je epilepsija odavno izlječiva bolest, pogotovo dr Zoranica,  ali…Takođe, nikad i nikakve veze nijesam imao sa alkoholizmom, ni sa ludilom, ni sa pucanjem po svim šavovima, ni sa ko zna još kakvim udbaškim lažima.

Predlažem braći Martinović, kako ne bi više smradom i glibom kaljali časno prezime Martinović, da ga promjene, u odgovarajuće, precizno, tačno i jasno prezime – Dujovičić, a sve po tati, pokojnome Duju, jednoj od najvećih bagri ikad rođenoj u Crnoj Gori. Mogu se prezivati i  Desančević, po mamici Desi, nema greške. . .Za ostale pomenute je jasno kao dan, da se istinito prezivaju  Tvorović, po izdajniku Miku Živkoviću, Tvoru od Kotora.

Iva Martinovića zovem Veliki jorkšir, prasicom koja se odlikuje izrazito dugačkim i vrlo razvijenim, kuljatim stasom i jakim butovima, plećkama, koljenicama i papcima, kao i širokom glavom te dugačkom njuškom. Stalno rije praseći gnoj, uživa u bazdu.

Njegovog brata Deja zovem glistom, i to onom vrstom koja pobijesni u stomaku ljudskom, u koji dođu podlom prevarom,  ali se ubijaju  vršenjem nužde. Spirale ljudskog izmeta  omiljena su boravišta  dejanitis glistidisa. Ova glista ima bradu i dugu kosicu, tako je veći frajer.

Sašu Aleksića, vječitog studenta elektrotehnike,  bukvalno sam naćerao da završi fakultet! Obučio sam ga, totalno nepismenog i neobrazovanog,  za tehničko uređivanje novina i  novinskih sajtova. Doveo sam ga za urednika našeg stranačkog glasila “Respekt”,  za koje on laže kako ga je on osnovao, a ne ja. Takođe, ja sam osnovao DNM ( Daily news of Montenegro), a on laže kako ga je on osnovao. Takođe, “uređivao” ga je po mom navođenju. Aleksića zovem krastavom žabom, skraćeno – krastača. Kod ove vrste, ženke su veće od mužjaka.Ružna je, nezgrapna i neskladna. Koža joj je posuta boginjavim kvrgama i  bradavicama.Podmetnuo mi je dvije špijunke.Razbio sam ih.

Dr Zorana Terzić ( tobožnja Perović) je škoprpija koja posjeduje neurotoksičan otrov. Odbrana je sljedeća: zgaziti ih, uzalud im otrovom napunjeni rep i spremne na ubod žaoke, od njih ne ostane ništa, samo ogavna fleka.

Mangulica (Saša) Marković me prevarom naveo da krstim njegovu tek rođenu šćerku. Time me je, nadao se,  prevario, jer je znao da nema više toga majčinoga sina, ili te majčine šćeri, kojima bih kumovao. Zašto? Skoro svi su me kumovi, slušajući udbu, izdali. Molbu da mu krstim tek  rođenu mu šćer, nijesam mogao odbiti, a trebao sam, ali. . .  Taj svečani i  divni čin obavljen je u ruskoj crkvi Sv. Petra i Pavla, u Karlovim Varima. Trebao sam, opet na njegovu molbu, da krstim i njegovog novorođenog  sina. Što je sve ovo značilo? Nikako iskrenost, ni poštovanje prema meni, u njegovom nesojstvu  takvih slojeva nema, ali je perfektan glumac. To je bio Manguličin pokušaj da njegov, i njihov, udbaški napad na mene, prođe uz moje ćutanje, jer: kumovi smo, zaboga. Braćo Martinović (Dujovčić) neće on na vas udariti, i vi ste mu kumovi, a pogotovo ne na tebe Zorana, pa snaha si mu! A na Helenu, nikako!

Kumstva Manguličina su,kao i takozvana prijateljstva,  dakle,  bila projektovana kao odbrana zločina koji će uslijediti prema meni, sve počev od “epilepsije” pa nadalje, sve do “alkoholizma”, a to se zove – monstruozno manipulisanje sopstvenom đecom i “prijateljstvima” zbog  pokušaja ostvarenja udbinog cilja:  moje ljudske i političke diskvalifikacije, odnosno – moje smrti!  Druge definicije nema!

Kada se svi događaji, o kojima govorim, povežu, počev od “epilepsije”, pa provokacija od strane  teškog udbaša i izdajnika LSCG Raja Vulikića zvanog Šekspir (Svetom Šekspiru na zdravlje i u grobu) o čemu sam pisao, pa tobožnjeg trosatnog intervjua koji sam dao za jednu talijansku kuću, a radilo se o podmetnutoj mi agentici koja nikad nije napravila ni najkraću emisiju o tom intervjuu, niti mi je ikad poslala dogovorenu kopiju istog, i to bez obzira što joj je pisano petnaestak puta da obećanje ispuni, pa do otvorenog pokušaja mog ubistva  u Hercegnovom,  navodnog suđenja interventnom policajcu koji je pokušao da me ubije,njegove smrti.

O Mangulici sam počeo da pišem, o njegovoj lažnoj knjizi “Manifest protiv imperije” koju on, tvrdim, nije mogao da napiše, jer je on totalno nepismen, neobrazovan, pojma s pojmom nema o čemu “piše”. Knjiga mu je napisana od strane nekog drugog, velikosrbina sigurno,  i data mu na potpisivanje uz nagradu titulom magistra, jer Mangulica  naručiocu knjige treba u Crnoj Gori, sa  titulom magistra, i kao antiamerikanac podržan od same zločinačke i krvave mašinerije  velikosrpstva, koja nije ništa drugo nego:  ideološka kopija – nacizma! Što je bilo Manguličino članstvo u svetom LSCG? Gola laž!

Da bi se linija udbinog plana potpuno shvatila, i Maguličino djelovanje,  ovaj današnji tekst je bio neophodan.

Nastavak slijedi!

Advertisements

MANGULICA (1)

Čujem da je Saša Marković (Mangulica) iz Budve, magistrirao u četrdeset sedmoj godini svojeg bitisanja. Čudno je da neko, u tim godinama, želi da postane magistar, ali ja znam, da se u tome krije neki Manguličin račun. Marković mi je poznat kao apsolutni ljenjivac, koji u životu ni knjigu nije pročitao, a kamoli rečenicu napisao, ili se bavio naučno-istraživačkim radom. Pogledajte Mangulicu s leđa, kad hoda, i spojite ga u jedno: ljuljanje kuljatog tijela dok hoda, kuljatih zadnjica koje lebde u salu i vazduhu lijevo-desno, istu takvu glavu koja ponavlja lebdenje zadnjice, i – sve će vam biti jasno – radi se o prevarantu nad prevarantima, i podlom glumcu.A kud će kruška, no pod krušku!

Saznajem da je magistrirao na beogradskoj “Akademiji za diplomatiju i bezbednost”, ali se ne zna pred kojom komisijom. Na sajtu akademije nalazi se i biografija Markovićeva, koju je on sam pisao, a koja je čista laž. U njoj se navodi da je Marković “studirao” u Beogradu istoriju i političke nauke, ali je istina sljedeća: Marković jeste bio bajati, vječiti student istorije, i nikad nije diplomirao, a čista je laž da je ikad studirao političke nauke. Po zakonu, ne moze se magistrirati, kao ni doktorirati, bez završenog fakulteta! Kako je to Marković uspio, osim ako nije kupio diplomu nekog fakulteta, i predao je na uvid beogradskoj “LAKADEMIJI”,(ovo joj je jedino pravo ime, s obzirom na njen sastav, i ovakve “magistre”) koja je obezbijedila pravo da se pred njom može magistrirati i doktorirati! Kupovanje diploma je teško krivično djelo, ali se ono ne goni, to je činjenica i u Crnoj Gori i u Srbiji. Tvrdi se da je Marković stekao magistraturu pred komisijom pomenute ,, Lakademije za diplomatiju i bezbednost”. Dobijanje i darovanje joj ovog prava, i to jednoj nevladinoj organizaciji, kao što je pomenuta LAKADEMIJA, ja čitam kao stvaranje još jedne VELIKOSRPSPKE laboratorije koja služi za proizvodnju podobnih velikosrpskih kadrova, dakle onih koji nemaju kičmu, nego, umjesto nje, ubuđalu paučinu potrebnu mafiji, to je i svrha postojanja i mafijaško-đukanovićevog donjogoričkog “univerziteta”.

Marković laže da je bio poslanik u crnogorskom parlamentu, ali je istina da je bio poslanik LSCG u skupštini Državne zjednice Srbije i Crne Gore, te član parlamentarne komisije za bezbjednost pomenute državne zajednice. Marković prešućuje istinu, znači otvoreno laže, da se , zajedno sa svojom mentalnom bliznakinjom Helenom Seferović, tobož Vučetić, našao u toj parlamentarnoj skalameriji, tek poslije prijema državne zajednice Srbija I Crna Gora u UN, i to kao poslanik Liberalnog saveza Crne Gore, a tu stranačku pripadnost u biografiji Marković krije. Politika LSCG, od pojave Miloševića, bila je da se Srbija nikako ne priznaje, jer je nijesu priznale ni UN, a k tome ona vodi zločinačke i agresorske ratove. Odluka LSCG je bila da, dok Srbija ne uđe u UN, neće je priznati ni LSCG! Zbog toga smo tu zločinačku tvorevinu otvoreno zvali “takozvana Jugoslavija”! Marković, lažući, prešućije i istinu, da je u crnogorskom parlamentu bio šef kabineta prve žene koja je postala predsjednik crnogorskog parlamenta, inače kasnijeg užasnog šakala od člana LSCG, Vesne Perović. Otovorena Markovićeva laž je: da je bio “učesnik velikog broja konferencija, parlamentarnih susreta, studijskih boravaka u zemlji i inostranstvu, organizovanih od strane SAD i EU”. Svih navedenih “sastanaka i studijskih boravaka” za LSCG nije bilo, jer je LSCG od samog početka, (od 26-tog januara 199o-te, kada je osnovan), do dan danas, bio na nišanu i SAD, i EU, te njihovih obavještajnih službi. Na slične malobrojne sastanke išao sam ja, kao politički lider LSCG! Kada je državna zajednica priznata od strane međunarodne zajednice, odluka LSCG je bila da je i on prizna, ali i da, u takovazni savezni parlament, ne smije poći ni jedan jedini poznati član LSCG! Samo zbog toga se, u saveznom parlamentu, našao nepoznati tandem Marković- Seferović! Da sam se tamo našao ja, ili neko drugi poznat iz LSCG, to bi značilo da mi, ne samo fromalno, priznajemo Miloševićevu skalameriju, nego da je i suštinski podržavamo,i tako gazimo svoj prgram demokratske i nezavisne Crne Gore, što nam nije bilo ni na kraj pameti, n i k a d!

Marković prešućuje i istinu, koju zna sva Crna Gora, a posebno Đukanović, jer se sve odigralo njegovom voljom: da je u kući Markovićevog oca Jovice, u kojoj je stanovao i “magistar”, i pokojna mu majka Dese, nekolike godine bio smješten i Ćićo Prudentino, šef užazne sicilijanske mafije “Kamora”,koja je godinama bila “poslovni partner” Điukanovićevoj mafiji u ciklionskom švercu cigara, droge, oružja ljudi! To je postao najviši domet u Markovićevopm odrastanju među buljukom osoba sa kojim je sarađivao njegov otac: kosovci, udbaši, lažne “diplomatame” (Jovo Kapičić),kockari i krimnalci, pa onda Đukanovićevi mafijaši.

Markovića sam upoznao u Budvi, u kući osobe koju sam iskreno volio, čije ime neću ni da pominjem zbog najdubljeg prezira kojeg osjećam prema toj osobi, jer sam shvatio da je ta kreatura bila činilac koja je u podružnicu LSCG – Budva, godinama i godinama, a na njegovu riječ meni o njihovom poštenju, instalirala sve špijune, udbaške tvorove, sve, osim nenadmašno časnog, hrabrog, poštenog, na žalost i pokojnog, Slavka Lagatora. Ali, ovo je jedina istinita slika čitave Crne Gore, takva je, kakva jeste- nikakva! I vidi se to na svakom koraku!

Marković u biografiji prećutkuje istinu da je, do 1998-me kad je ušao u LSCG, bio aktivni podržavalac Mila Đukanovića, i njegove zločinačke poltike. Mislio sam da dolazi u LSCG, jer je uvidio sve prevare, podlosti, laži, pljačke, zločine i rat za rušenje Jugoslavije, a stvaranje Velike Krvave Srbije kao planirani zločin, ali sam se duboko prevario. Od samog dolaska on je bio Đukanovićeva krtica u LSCG, tek jedna u ogromnom krtičjem leglu raspoređenom u svoj Crnoj Gori. Ali, od mene se nije imalo što špijati, nije bilo nikakvih tajni, sve što sam mislio, to sam javno govorio, pisao, i sprovodio u djelo. Svjedok svemu što kažem, jesu bezbrojne sjednice crnogorskog parlamenta, bezbrojni ogormni mitinzi naši, naši kongersi, glavni odbori i još mnogo toga, kao i sve što sam pisao u “Liberalu” i “Respektu”, našim glasilima, kao i saopštavao u rijetkim intervjuima mafijaškim medijima.

Marković ćuti, lažući, da istakne u biografiji činjenicu da je, po poslaničkoj funciji, bio član i Malog Kabineta LSCG, tijela kojeg su sačinjavali poslanici LSCG u crnogorskom i u “saveznom” parlamentu, plus predsjednik Skupštine LSCG, plus počasni predsjednik LSCG. Ovo tijelo je bilo u neprestanom zasijedanju. Naš Veliki Kabinet se sastojao od Malog Kabineta, plus: svi predsjednici opštinskih odbora LSCG (podružnice) plus predsjednici mladih liberala te foruma žena LSCG.

Nastavak slijedi!

VELEIZDAJNICI (3)

Danas na uvid dajem originalno obrazloženje krivične prijave, iz avgusta 1918-te, protivu pet sramotnih crnogorskih veleizdajnika koji su za račun Srbije i Beograda, radili sve da Crnu Goru unište. Za svoje zločinačko djelovanje debelo su plaćanirski, kao i svi crnogogorski velikosrbi, od strane vlade Nikole Pašića iza koga su stajali projektanti uništenja Crne Gore, a to su: regent, docniji kralj Aleksandar, i Kralj Petar. Ovaj dokument kapitalno svjedoči da se za anticrnogorsku zavjeru na dvoru i u vladi znalo, da se vidio njen korijen, da su bili očigledni njeni pokretači, finansijeri i izvršioci, a to su bili Karađorđevići i njihovi bezbrojni velikosrpski agenti, krećući se zlom stazom „Načertanija“, tajnog programa srpske politike koja traje i dan danas, nastao 1844-te, programa koji će uništiti onaj prekrasni dio Balkana na kojem je počivala: Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, docnija Kraljevina Jugoslavija, pa Narodna Republika Jugoslavija, pa SFRJ. U ovaj okvir ne spada sramotna mafijaško-ratnohuškačko-zločinačkvo-likosrpska tvorevina Miloševića-Mila-Momira-Sveta-udbe-vojske zvana Srbija i Crna Gora, docnija Savezna Republika Jugoslavija! Ona je bila i ostala, kao što su to danas Crna Gora i Srbija, samo truli dio kostura koji će zaudarati vjekovima i svjedočiti o užasnom zločinu!

Obrazloženje koje je potpisao i napisao ondašnji ministar unutrašnjih poslova i zamjenik ministra vojnog, Nikola Hajduković, koji će i sam, nešto kasnije, postati veleizdajnik, pisano je obrazloženje u uslovima kada, Kralju i vladi, postaje konačno jasno, da je Francuska glavni podržavalac zločinačke anticrnogorske politike Beograda, i zbog toga je obrazloženje napisano ovako mudro i suzdržano kako je napisano, ali – bijaše kasno. Kraljeve nade da do promijene francuske, engleskae, američke i talijanske politike može doći, bile su uzaludne. Ona je ubijena uz puno sadejstvo pomenutih sila, na isti način kako je Jugoslavija ubijena 1989-te, a sa njom i Crna Gora! Nikakve razlike – nema!

Moji eventualni komentari nalaziće se u zagradama. . .

OBRAZLOŽENJE

Godine su već prošle, od kad su izvjesna lica, sada već dobro poznata, stvorila najmrskiju zavjeru protivu Crne Gore, njenih svetinja, njenih najbitrnijih interesa i njenih predstavnika.( Traži se pkretanje krivičnog postupka protiv pet očiglednih veleizdajnika. Niđe se ne optužuju direktno: Kralja Petar, regent Aleksandar, premijer Pašić i bataljoni njihovih agenata koji su rovarili po Crnoj Gori! Ovakav potez se mora razumjeti kao jedino moguć u datim okolnostima. Da se išlo do kraja, kralj bi se proglasio neuračunljivim, ludim, ambicioznim, antisrbinom, izdajnikom srpstva itd. S.P))

Sredstva za postizaqnje ovog cilja nijesu se birala. Po broju, njih ne bi bilo moguće nabrojati, a po prirodi, ona nas podsjećaju, ne na srednji vijek, nego na doba varvara.(Tačno! Uvijek treba imati na umu da je Beograd ubijao Crnu Goru bez obzira na istinu da će saveznici najvjerovatnije izgubiti rat protiv centralnih sila (Njemačko carstvo, Austrougarsko carstvo i njihovi saveznici! Tek u junu mjesecu 1918-te, sasvim iznenada, zahvaljujući frncuskom đeneralu Fošu, ratna sreća je napuštila centralne sile, tek tada. Ali je ubijanje Crne Gore, bez obzira na ishod rata, bilo prioritet! S.P.) Rekli smo da ih je nemoguće nabrojiti, stoga ćemo ih samo kategorisati, ona su: laž, kleveta najgore vrste, intriga, falsifikati, zavjere i bombe. Tijem su se, eto, služili neprijatelji Crne Gore prijed ovog velikog rata.
Nastao je rat za oslobođenje i ujedinjenje svega našeg plemena. (Ovdje se misli na “pleme” pravoslavnih naroda Balkana, ili, kako je to projektovao velikosrpski Beograd, na Srpstvo, što je u Crnoj Gori i Hercegovini ista riječ za – pravoslavlje! To je vekikosrpstvo podlo i planski falsifikovalo u – srpski narod!S.P.) Prvog dana dana, prvog momenta, prva među prvima, dobrovoljno, bacila se Crna Gora na zajedničkog neprijatelja, žrtvovavši, osim časti, sve svoje dobro koje je imala, to jest 45 000 svojih gladnih, golih i mučeničkih sinova, pa čak i žene i đecu njihovu. (O ovome niko pojma nema ni u Srbiji, ni u Crnoj Gori, osim rijetkih! Istinita istorija Crne Gore je, od osamnaeste, od strane velikosrba – zabranjena, sve do dana današnjeg! S.P.) Gordi smo što možemo svima i svakom reći: nema istorije, nema čak ni religije, koja je u stanju navesti žrtvu veličanstveniju i nesebičniju od žrtve koju je učinila Crna Gora. (Tačno!S.P.) Ipak, mi nijesmo tražili nikad ni od koga nagradu za ovo. Ali ako jesmo tražili nagradu, mi smo se s pravom nadali da će prema Crnoj Gopri prekinuti zločinački rad, bar za vrijeme dok se nalazi u ratu. Istorija gotovo ne pamti primjera, da najokrutniji tirani ili najveći zlikovci nijesu bili, najzad, moralno pobijeđeni veličinom duše i tijela njihovih protivnika. (Istina!S.P.)
Na žalost, ne možemo to reći za neprijatelje Crne Gore. Ni žrtva iz 1914 -te, pored nebrojenih drugih, nije niukoliko promijenila njihov zločinački duh.

Crna Gora bila je u jeku rata sa Austrijom, a njeni neprijatelji, o kojima je riječ, mučki i kukavički zabadali su joj otrovan nož u leđa. (Svakog dana, i svake noći, neprestano! S.P) Nastavilo se sa starim napadima, još gadnijim i odvratnijim, cinički se tješeći: cilj opravdava sredstvo! Klevetalali su i intrigirali, kod naših moćnih Saveznika. Podnosili su, čak, i lažne, potpuno izmišljene – ugovor između Austrije i Crne Gore, želeći predstaviti tim, da Crna Gora uopšte i nije u ratu sa Austrijom, no u izdajstvu.(Tačno, falsifikovali su da je Crna Gora tajno potpisala sa Bečom ugovor o separatnom miru! S.P.) Išli su zatim, a donekle su i uspjeli, da se Crna Gora liši potrebne pomoći svojih moćnih zaštitnika, baš onda kad joj je bilo najpotrebnije. (Tačno, svu pomoć Crnoj Gori,krao je namjerno Beograd, da bi Crna Gora što prije izdahnula! S.P.) Šiljane su razne individue u Crnu Goru, (Bataljoni agenata! S.P.) koje su svojim defetističkim radom imale zadatak da ruše moral vojsci i narodu, koji je, uostalom, bio jedino oružje njihovo.(Tačno! S.P.) Stvarane su najfantastičnije zavjere, i spremna najbrutalnija sredstva za ubijanje predstavnika Crne Gore, uglednih ličnosti i patriota crnogorskih.(Dva atentata na Kralja Nikolu!S.P.) Pored svega ovoga Crna Gora je nastavila ići svojim tradicionalnim putem. Došla je jesen strašna 1915. Odjednom, mi smo mukom prešli preko svih nepravdi, još jednom mi smo prinijeli na žrtvu sebe, i sve što nam je najdraže. Naša besmrtna vojska, iako lišena svega, branila je ne samo front Crne Gore, nego i jedan front od 90 kilometara Srbije.(Tačno, dvije trećine crnogorske vojske branilo je granice Srbije i redovno tugla Austromađare, pobježivala redovno! S.P.) Svojim požrtvovanjem i hrabrošću, Crna Gora je očuvala odstupnicu herojskoj vojsci Srbije.a(Stratešku otstupnicu protiv trostruko jačih Austrougara! Đe su spomenici u Beogradu vojsci, državi i kralju, koi su ih – SPASILI! Za uzvrat – njeno ubijanje! S.P.) Ona je tada, po riječima odličnog pukovnika srbijanskog, serdara, Petra Pešića: „ispunila svoj dug prema srpskom narodu“. (Ovo je čisti i namjerni cinizam prema veleizdajniku Pešiću, poruka njemu i kralju Petru te regentu Aleksandru i Pašiću – vidimo vas i znamo da ste sotonski sinovi!S.P.) To je bio veliki gest mučeničke Crne Gore, (Neviđen u istoriji! S.P.) kome je sljedovala njena velika tragedija, ( I ona- neviđena! Izdaja Srbije počinjena prema Crnoj Gori nema paralele u svejtskoj istoriji!) „jer viteza sustopice tragičeski konac prati“.
I Neron i Ivan Grozni bi, pred ovakvim žrtvama zadrhtali, i prestali bi goniti protivnike svoje.
Okorela srca i mračne duše crnogorskih neprijatelja nijesu popustile.(Nikada! Pogledajte Miloševića, pa sa njim – Đukanovića! S.P.)

Tek tada, poslije ovoga, nastala je bezdušna hajka ne samo protiv Crne Gore, nego i protiv svakoga čestitoga Crnogorca, ili naših sunarodnika koji su se usudili čim bilo manifestvovati zasluženu simpatiju Crne Gore. Tražilo se, i traži se još i danas, sve što još imamo i što nam je ostalo, to jest čast Crne Gore i Crnogoraca. (Crna Gora odavno nema nikakve časti! To je jedina istinita činjenica koja objašnjava njenu sramotnu istoriju u zadnje 23 godine! S.P.) Izazavali bismo isuviše odvratnosti prema neprijateljima Crne Gore, kada bismo navodili sve one laži, klevete, falsifikate, intrige i nevaljalstva, koje su oni upotrijebili protiv časti Crne Gore, ovdje u inostranstvu od 1916.(Kobna greška, to je trebalo permanentno raditi, a nije, što je velikosrbima otvorilo neslućeni prostor djelovanja! S.P.) Dovoljno je samo pomenuti sramnu aferu sa depešom Karl Prvom kojom su i same građane Crne Gore htjeli predstaviti kao izdajnike. (Istina!)

Od 1917-te, držanje i metod crnogorskih neprijatelja, promijenili su se. Pogrešno su računali, da će svoju, već od 1903 stvorenu zavjeru, moći sprovesti.(Tako je!S.P.) Zbog toga su, iz tajnog denuinciranja i intrigiranja, gdje ih je bilo teško kontrolisati, prešli u javno. (Istina!) Obrazovali su zbog toga takozvani „Crnogorski odbor za narodno ujedinjenje“ (Užas!). U stvari, pak, ovo je jedna crna banda sastavljena od pet individua koje su svoje izdajničko-špijunske usluge, za novac prodali. Pogrešno se računalo, da će ova banda završiti razbojnički plan njihovih istinskih gospodara. (Beograda, Pariza, Sanktpetersburga!) Istina, ona je uspjela da nanese ogromne nepopravljive štete crnogorskom narodu, ali je istina i to, da je ona, indirektno, doprinijela ogormnu korist baš onima, na koje je zavjera, na prvom mjestu ciljala, jer učinila je da se mnogo kleveta i intriga, koje je dotle pokrivao mrak diplomatskih kancelarija, javno rasčisti, na štetu njenih tvoraca. Individue, koje sačinjavaju crnu bandu jesu: Andrija Radović, Janko Spasojević, Jovan M. Đurašković, Miloš Ivanović i Danilo Gatalo. O ovoj petorici govori i rješenje Ministra unutrašnjih poslova, koje saopštavamo u službenom dijelu „Glasa Crnogorca“. Njima petorici, kao i onijema koji ih diriguju i koji plaćaju bestidnu im akciju, i namijenjeno je ovo nekoliko redaka.

Iako bi bilo nemoguće iznijeti, u jednoj čitavoj knjizi, sva nevaljalstva ove petorice, i opisati veličinu opravdanog gnušanja, koje je izazavao njihov rad u svih poštenih ljudi, mi smo ipak, u najkraćim potezima, izložili razloge zbog kojih je Ministar unutrašnjih poslova donio pomenuto rješenje.

VELEIZDAJNICI (2)

Veleizdajnici?! Ko u Crnoj Gori zna da oni trasiraju slomivrat Crne Gore mnogo ranije od 1918-te, a od te crne i krvave godine okupacije Crne Gore, od strane Srbije i Srpske pravoslavne crkve, izvršava se ubijanje Crne Gore potpuno otvoreno, i isto tako se otvoreno prodajući velikosrbima, a sve to oblačeći u najnovokomponovanije – crnogorsko šticungsrpstvo, koje ruku pod ruku sa šticungcrnogorstvom, bača Crnu Goru niz litice bezdana…Svi, osim rijetkih, tome zločinu koji rade složno i planski slobosrbi i milocrnogorci, zajedno sa milomuslimanima, milobošnjacima, miloalbancima , milohrvatima, amfi(lohije)srbima, miha(ilo)crnogorcima – ne samo da apaludiraju, nego svojom beskrajnom bagrovštinom, iz svih sila pomažu da Crne Gore što prije nestane, da je nema, a da time i oni sami – nestanu, što još i ne slute, a kamoli da vide!

Sad se vrćemo u avgust 1918-te. Mjesto događaja je Neji kod Pariza, u kojem se nalaze kralj Nikola i njegova vlada. Ministar unutrašnjih poslova i zastupnik ministra vojnog je Niko Hajduković. Njegove memoare objavio je CID 2000-te. Iz tih memoara (str. 360) prenijeću jedan kapitalan dokument, ali i odmah napomenuti da će i Niko Hajduković, završiti kao veleizdajnik Crne Gore.

Crnogorska vojska, tada sramotno nazvana sandžačkom, izvršila je, malo je reći: čojski i junački, nešto neviđeno! Punih devedeset dana, koji su završeni sa slavnom mojkovačkom bitkom (6-7- mi januar 1916-te) ona je pružila stratešku odstupnicu srpskoj vojsci koja se nalazila u totalnom rasulu i bježaniji, vojsci koja se u hiljadama i hiljadama predavala austrougarima, vojsci čiji su vojnici od gladi i stravične zime, u hiljadama umirali tokom bježanja, vojsci koja crnogorskoj nije pružila ni najmanju podršku u ostvarenju ovog veličanstvenog zadatka, srpsku vojsku koja će svojeg spasioca, otvoreno ubiti 1918-te slaveći na sva zvona jezivi zločin! Spasila je tada Crna Gora, osim opstalih ostataka razbijene srpske vojske i njenog bježećeg generalštaba – i kralja Petra, i regenta Aleksandra, i Pašića, i cjelokupnu vladu srpsku, ali i njenu narodnu skupštinu! Sve joj se to vratilo koklektivnom voljom navedenih faktora i institucija, da spašeni Srbi i spašena Srbija, svoju spasiteljicu Crnu Goru – ubiju zanavijek!

Kralj Petar je, sa ostacima srpske vojske, zahvaljujući saveznicima, pobjegao na Krf, a kralj Nikola se, bez slavne crnogorske vojske, raspuštene veleizdajničkom odlukom serdara Janka Vukotića, našao u Neiju. Kralj tada nije nikako mogao znati, da ga je prodao Nikolaj II Romanov koji je, u februaru 1914-te, u Sanktpetersburgu, Nikoli Pašiću Crnu Goru tajno, kao dar, stavio na dlan, i rekao mu – vaša (srpska, S.P.) je! Nije mogao znati da se na istom putu, i sa istom namjerom, nalazi i Pariz, a da London kao kobac vreba. Ali je, mnogo prije rata, Nikola znao i vidio što su otvorene namjere Karađorđevića (uništenje Crne Gore uz totalnu krađu njene slavne istorije), a takve su postojale i za vrijeme Obrenovića; bez obzira i na činjenicu, što je knjeginja Zorka, Nikolina šćerka, postala žena tadašnjeg, više nego politički i ljudski jadnog knjaževića Petra, koji je na Cetinju proveo punih deset godina, i đe su rođeni prestolonašljednik Đorđe, pa prvo regent, te docniji kralj Aleksandar, i princeza Jelena, te bez obzira na istinu da, bez ovakvog čina srdačnog i čojskog prijema Petrovog u Crnu Goru, i na Cetinje, od strane knjaza Nikole i sve Crne Gore, Petar nikad ne bi postao kralj Srbije, niti bi ikad stekao poziciju da ubije – Crnu Goru koja mu je dala – sve, Nikola je znao prave namjere Karađorđevića, oca i sina,premijera Nikole Pašića, i SPC!

Međutim, kralj je sigurno vidio ono što je bilo očigledno, a to je činjenica da su saveznici, u prvom redu Francuska, pružali svaku pomoć i otvoreno stajali iza Karađorđevića, a da Nikoli i Crnoj Gori nijesu dali – ništa, naprotiv, krajaj su držali u konfinaciji, a njegovim protivnicima i veleizdajnicima Crne Gore pružali svaku podršku. Da bi poručio Parizu, Sanktpetersburgu, Londonu i Rimu da ih vidi, kralj se, u avgustu 1918-te, odlučio da pod krivični progon stavi nekoliko najmračnijih i najglavnijih crnogorskih veleizdajnika, ali ne sve, jer da je tako uradio, u datoj situaciji to bi bilo iskorišćeno za bjesomučni kontranapad na njega. Prema tome, tekst koji slijedi dokaz je da je Nikola vidio i perfektno čitao veleizdaju i sebe i Crne Gore. Znao je da su optuženi samo vrh koplja koje se zariva u srce Crne Gore, ali je znao da taj vrh na jarbolu drži Beograd, a da je Beograd vrh koplja koje u svojim rukama drže prvenstveno carska Rusija i Francuska! Po neki moj komentar biće u zagradama. Evo dokumenta:

” R J E Š E NJ E

Andrija Radović, bivši Ministar, rodom iz Bjelopavlića; Janko Spasojević, bivši Ministar, rodom iz Vasojevića; Danilo Gatalo, bivši činovnik, rodom iz Mostara; Jovan M. Đurašković, bivši činovnik, rodom iz Ceklina; Miloš Ivanović,bivši činovnik, rodom iz Kuča; publikovali su „Deklaraciju“ od 27 jula (list „Ujedinjenje“, strana I broja 10 od 17 avgusta 1917) koja je atak na suverena prava Crne Gore. Tom „Deklaracijom“ pokušali su teritoriju Crne Gore, odnosno Crnu Goru, nasilno inkorporirati jednoj drugoj državi (kraljevini Srbiji, S.P) i nametnuti joj drugu dinastiju (Karađorđeviće, S.P.)

U tu svrhu, pomenuta lica stvorila su udruženje pod imenom „Crnogorski odbor za narodno ujedinjenje“ ( Predsjednik mu je bio veleizdajnik Andrija Radović. I on, i udruženje, bili su tajno i masno finasirani od strane srpske vlade! Pitram se: kad su, po njihovom mišljenju, Crnogorci Srbi, što će im ovakav naziv udruženja? Što ga ne nazvaše: srpskim odborom za ujedinjenje Srba iz Crne Gore sa Srbima iz Srbije? Odgovor je: istina, ma koliko bila skrivana, ipak ispliva, ništa je ubiti ne može, pa ni veleizdaja! Odatle istinit pridjev „crnogorski“ i u nazivu ovog veleizdajničkog udruženja, sa podlom namjerom da posluži kao bitan propagandni velikosrpski falsifikat! S.P.) Istodobno, ona su stupila u vezu sa jednom drugom državom (Srbijom, S.P.) i na tu cilj ljude tražili, što je dokazano na javnoj raspravi, održanoj 13 marta 1918 pred američkim sudom u Indijanopolisu, u parnici Miloša Ivanovića, člana „Crnogorskog odbora za narodno ujedinjenje“ i drugova mu protivu Mira Mitrovića i petnaestorice drugova mu Crnogoraca. (ako se, kako podvaljuju velikosrbi, kralj Nikola smatrao Srbinom u bilo kakvom, osim u vjerskopravoslavnom običajnom smislu, zar bi napisao „drugova mu Crnogoraca?“ Zašto ne bi napisao: drugova mu Srba iz Crne Gore? S.P.)

Svojim, pak, stalnim publikacijama u listu „Ujedinjenje“ i u „Bulletin Montenegrin“ koji izlaze u Ženevi (iz ovoga se može zaključiti koliko je bila moćna finasijska podrška, od stranhe Karađorđevića, crnogorskim veleizdajnicima. Veleizdajnici su politički, i mitom, djelovali na svim ključnim političkim čvorištima ondašnje Evrope! S.P.), kao organi pomenutih lica, čine propagandu i pozive među crnogorskim građanima (kad su Petrovići i Crnogorci Srbi – što se ne napisa: među srpskim građanima u Crnoj Gori? S.P.), da prihvate gore pomenutu „Deklaraciju“. Primjera radi navode se sljedeći brojevi lista „Ujedinjenje“: broj 10 od 17 avgusta 1917 (članak „Krfska deklaracija“); broj 11 od 31 avgusta 1917 (članak „Jugosloveni“) ; „Jugoslovin“ broj 13 od 28 septembra 1917 ( članak „Odgovor na intrige); broj 16 od 9 novembran1917 (članak „Neji i štokholmski program“); broj 4 „Billetin Montenegrin“ strana 4.

Svaki pak način, kojim se ide za tim, da se crnogorski narod (kad su Crnogorci Srbi, zašto se ne piše – srpski narod iz Crne Gore, nego crnogorski? Pa zar su šumadinci šumadijski narod, ili su Srbi? Ili Mačvani, ili Moravci, ili… S.P.), odnosno njegovi zakoniti predstavnici, liše prava za rješavanje onih pitanja protivan je članu 18, 19,36, 218, 219, i 220 Ustava i ima se kao veleizdaja kazniti po Krivičnom zakoniku. Kao veleizdaja, po Krivičnom zakonu, imaju se kazniti i ona djela, kojima se crnogorski građani (ne srpski, nego crnogorski, S.P.), putem štampe, pozivaju da rade na spajanju crnogorske (ne kaže se – srpske Crne Gore, S.P.) teritorije s drugom nekom državom, ili na promjeni dinastije, protivno ustavnim naređenjima; a isto tako, i svi oni, koji u ovu svrhu stvaraju udruženja ili stupe u vezu sa „stranom državom“ ili, pak „na tu cilj budu ljude tražili“.

Prema svemu ovome, gore istaknuta lica ogriješila su se o paragrafe 88,89 i 90 Krivičnog zakonika.
Na osnovu svega navedenog, a s obzirom na izuzetan položaj u kom se zemlja nalazi,

R J E Š A V A M

Da se protivu Andrije Radovića, Janka Spasojevića, Danilka Gatala, Jovana M. Đuraškovića i Miloša Ivanovića podigne kod nadležnog Oblasnog Suda tužba za djela iz paragrafa 88, 89, i 90 Krivičnog Zakonika;

Da ovu tužbu, po restauraciji Crne Gore, Oblasnom Sudu uputi Prijestonička Oblasna uprava prema paragrafu 20 Zakona o krivičnom sudskom postupku;

Da se do sudskog rješenja, odnosno konačne presude, u svrhu suspendovanja prava, koja bi pomenuta lica imala po Zakonu o činovnicima građanskog reda, umole nadležni Minstri da postupe po odredbama istoga zakona; i

Da Upravno odjeljenje Minisarstva unutrašnjih poslova, u granicama mogućnosti, pribira sve podatke o radu i djelima ovih lica, koja bi se eventualno mogla protiviti paragrafima 87 i 89 a i drugim odredbama Krivičnog Zakonika, te da sve podatke u svoje vrijeme, upute pomenutoj Oblasnoj upravi, koja će s njima postupati prema paragrafu 20 Zakonika o krivičnom sudskom postupku.

Broj 2971 Ministar unutrašnjih poslova
Neji kod Pariza zastupnik ministra vojnog
4(17) avgusta 1918. N. Hajduković, s.r.”

U narednom nastavku, uz moj komentar, dajem originalno obrazloženje pokretanja ovog krivičnog postupka protiv osumnjičenih crnogorskih veleizdajnika.

PETROVDAN!

POŠTOVANE POSJETITELJKE I POSJETIOCI OVOG BLOGA, NEKA VAM JE SREĆAN SVETI DAN SVETOG PETRA I PAVLA, BIBLIJSKIH SVETACA!

OVAJ DAN JE OKUPATORSKA SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA, OD 1918.G, KAO GODINE SVEUKUPNOG UBIJANJA CRNE GORE I SVEGA CRNOGORSKOG, ZLONAMJERNO I ASIMILATORSKI LAŽNO PREDSTAVLJALA KAO SVETI DAN SVETOG PETRA PRVOG CETINJSKOG!

JA SAM OBNOVIO CRNOGORSKU PRAVOSLAVNU CRKVU I UVEO POŠTOVANJE ISTINE, KOJA JE SLJEDEĆA: SVETI DAN SVETOG PETRA PRVOG CETINJSKOG JE 31-VI OKOTOBAR, KAO DAN PREDSTAVLJANJA BOGU SVETOG PETRA PRVOG CETINJSKOG!

ZA SEKRETARA ODBORA ZA OBNOVU CPC, POSTAVIO SAM STEVA VUČINIĆA IZ ROGAMA – PODGORICA, KJER SE JA NA TOM MJESTU NIJESAM HTIO POJAVITI, ZBOG TOGA ŠTO S SAM ZNAO DA BI TEŠKI VELIKOSRBI, ĐUKANOVIĆ I OSTALI, TAKAV ČIN JEDVA DOČEKALI DA CPC PROGLASE CRKVOM LSCG! MEĐUTIM, TEK NEŠTO POSLIJE PROGLAŠENJA OBNOVE CPC, KOJU JE NA VELIČANSTVENOM SVEOPŠTEM CRNOGORSKOM ZBORU, NA SVETOM CETINJU, PROGLASIO STEVO VUČINIĆ, TAJ ISTI VUČINIĆ NAS JE ODMAH: TEŠKO, SRAMNO, I JAVNO IZDAO, POSTAJUĆI OTVORENO ČLANOM CRNOGORSKE MAFIJE, SA ZADATKOM DA SVETOG MITROPOLITA ANTONIJA ISVETU CPC, NA SVAKOM KORAKU UNIŠTAVA, UZ POMOĆ UDBE, KOJA MU STOJI NA RASPOLAGANJU, I VELIKOG BROJA UDBAŠA BIVŠE VLASTI, KOJI VJERNO SLUŽE MAFIJI! NARAVNO, OBNOVU CPC SAM TREBAO NA ZBORU DA SAOPŠTIM JA, ALI TO NIJESAM URADIO, ZBOG VEĆ NAVEDENIH RAZLOGA!

DANAS JE DAN KAD SE TREBAMO SJETITI SVETOG MITROPOLITA ANTONIJA, ALI I DAN KAD SE TREBAMO SUOČITI SA KOBNOM ISTINOM DA: CRNA GORA SA CRNOGORCIMA PRAVOSLAVNE VJERE, IMA DVA LAŽNA MITROPOLITA – AMFILOHIJA I MIHAILA, KOJIMA JE ŠEF MILO ĐUKANOVIĆ, ALI I DVIJE LAŽNE PRAVOSLAVNE CRKVE: SPC I CPC, ŠTO JE SLUČAJ NEZABILJEŽEN NA EVROPSKOM KONTINENTU, JER OBJE SLUŽE – MAFIJI, KOJA JE UBICA CRNOGORSKOG, SRPSKOG I BOŠNJAČKOG NARODA, KAO I UBICA BIVŠE NAM DOMOVINE – JUGOSLAVIJE!

POSJETITELJKE I POSJETIOCI: SVUDA VAS BOG ČUVAO I SREĆA PRATILA!

A M I N !

CIO INTERVJU!

Dana 4.7. 2013. je “Dan” objavio intervju koji je samnom uradila novinarka Rajka Raičević. Intervju je morao da bude skraćen kako bi mogao stati na jednu stranu. Naravno, novinarka Raičević me je o tome obavijestila, a ja pristao al ii rekao da ću ga na blogu objaviti u cjelosti! Pred Vama je!

PITANJE: Ocekujete li pad Vlade zbog rebalansa budžeta i izlazak SDP- a iz vlasti?

ODGOVOR: ne, to se neće desiti, tačnije rečeno: to se ne smije desiti. Đukanović ničim ne smije biti ugrožen, jer kao što sam ponovio desetinama puta, iza njega stoji američka obavještajna agencija CIA. Ona ga drži punih dvadeset i tri godine, ona mu je napenalila da sedam puta bude premijer i jednom predsjednik Crne Gore, što je skandal nad skandalima koji se, od pada berlinskog zida, nikad nije desio na evropskom kontinentu.

Ista organizacija drži, posredstvom mafije, skoro čitavi svijet u krvavoj šaci, pa tako drži i bivšu Jugoslaviju, jer na nekadašnjoj jugoslovenskoj teritoriji, u novonastalim kvazi-državama, nema nikakve razlike između mafijaša i političara. Stranke su samo izvršni organi mafije, odnosno CIA-e, a za ovu istinu imate na milione očiglednih dokaza. Takođe, ne smije se nikad gubiti iz vida da je Đukanovižć šef crnogorske mafije, a da mu je Ranko Krivokapić mafijin patuljak koji Đukanovića sluša i kad najdublje spava. Krivokapić lično, i njegova lažna SDP, totalni su saučesnici dvadeset i trogodišnjeg Đukanovićevog zločina. Ovome treba pridati SPC, CPC, DANU,CANU, SNP, DPS, Novu srpsku demokratiju, Demokratski front, Grupu za promjene, Pozitivnu, takozvanu Liberalnu partiju, plus albanske, hrvatske i bošnjačke stranke. Amfilohije, Mihailo, Krivokapić, Kilibarda, Šoć, Drecun, Milić, Bulatović, Mandić, Lekić, Medojević, Pajović, Dinoša, Popović, Ćalovićka, predsjednici DANU i CANU – sve vam je to špil mafijaških karata Mila Đukanovića, koji on miješa i raspoređuje kako mu se hoće. A o medijima da i ne govorim!

PITANJE: kako tumačite zaoštrenu retoriku izmedju Mila Djukanovića i evropskih zvaničnika, jer očigledno predstavnici Brisela, u internim razgovorima, traže ostavku crnogorskog premijera, a on im na to javno odgovara da tu priču okače mačku o rep?

ODGOVOR: Pazite, CIA i Evropa su, planski i namjerno, počinili teški, krvavi zločin rušenja bivše Jugoslavije. Da su ova dva moćna faktora ikad bila, makar i za trenutak protiv Mila Đukanovića, on na vlasti, koja je zločinačka diktatura, ne bi opstao ni dvadeset tri sekunde, a kamo li dvadeset i tri godine! Ovo je istina. Želim reći da je Medojevićeva izjava, kako je Đukanoviću Brisel tražio ostavku, gola laž, a i najveći zvaničnici Brisela su negirali kao laž, takve izjave Medojevića. Trenutak je da se doda ključna istina: Crna Gora se, čitavih navedenih godina, dobrovoljno, slobodnom odlukom, slobodnom voljom, i slobodnom željom skoro svih njenih stanovnica i stanovnika, nalazi u bezdanoj septičkoj jami poljskog klozeta zvanog: DPS-navedene stranke i institucije – CIA-Evropa! Ali, da ođe ima naroda, da taj narod, makar i u najsitnijem detalju liči na svoje slavne pretke, Đukanović ne bi trajao ni sekunde, Crna Gora bi bila ono što je vjekovima bila: domovina slobodnih ljudi, sveta kolijevka svete Slobode. Kako nema naroda, ni od slobode nema ništa, niti će je ikad biti! Smrt je pobijedila život, ceri se sa ekrana, caruje, uživa, ubija, krade, pljačka i proglasiće se dinastijom! A ja sam predlagao, kad smo (LSCG) obalili vladu Filipa Vujanovića, i imali, sa ostalom opozicijom, većinu u parlamentu, da Predrag Bulatović zatraži od tadašnjeg predsjednika Đukanovića da bude mandatar nove vlade i da Bulatović, kao šef najjače opozicione stranke bude premijer. Odbijeno je od strane Bulatovića, sa lažnim obrazloženjem da SNP ne priznaje Đukanovića kao predsjednika! Da bih parirao toj laži predložio sam da donesemo zakon kojim bi Đukanovića proglasili za doživotnog i nasljednog predsjednika Crne Gore! Takođe, da usvojimo zakon o Milovoj štafeti kojom bi se slavio njegov rođendan! Kretala bi sa Čeva, a završavala bi svečanim sletom na stadionu “Budućnosti”. Odbijeno je ponovo, a ova dva zakona lomila su Đukanovića zanavijek, činjela ga kreaturom, smještala ga iza rešetaka, a Podgoricu činjela matericom Slobode…

PITANJE: imate li kontakt sa liderima opozicije u Crnoj Gori i možete li se naći zajedno u nekom projektu protiv režima?

ODGOVOR: Nemam, i ne želim da ih imam, jer su svi, apsolutno svi – naručeni i plaćeni Đukanovićevi glumci i igrači. I neka im ga, neću da kunem, a što se mene tiče: niti sam bio bilo čiji igrač, ni glumac, nit sam kupljen, nit sam slomljen. Ja sam rijetkost u Gori Crnoj, ja sam Čovjek. Zbog toga su me, u proteklih nekoliko mjeseci, pokušali ubiti dva puta. Ja sam, sam samcat, jer naroda, niti opozicije nema, jedini istinski protivnik crnogorskom zlu. Niko drugi osim mene, što je za Crnu Goru totalna, ali i višestruko zaslužena tragedija, nije borac protiv zla.

Ko osim budala, ili podlac, može da vjeruje da je Ćalovićka (MANS) Đukanovićev protivnik? Ne, ona mu je saučesnik, ona je naručeni njegov revolveraš. Kako je moguće da joj, na onaj takozvani miting protesta (Podgorica), dođu hiljade ljudi? Đe bijaše policija da ih zaustavi na putevima crnogorskim? Đe bi prebijanje protestana? Đe bi vojska Crne Gore da postavlja barikade? Đe bijaše, makar dio onoga, što je Đukanović redovno radio LSCG? Je li vam odgovor jasan? Jeste! Sve je naručio i organizovao – Đukanović! Odakle pare Ćalovićkoj? Ko je finansira, koliki joj je budžet – stotine i stotine hiljada eura! A znate li koliko je Zapad uložio u sveti LSCG? Nikad ni centa. A zašto? Jer bijasmo pravi, bijasmo patriote, bijasmo demokrate, a kao Crnoj Gori, istu sreću smo željeli i bratskoj Srbiji, i svoj bivšoj Jugoslaviji. Bili smo i ostali jedina stranka koju u Crnoj Gori nije osnovala – udba! A đe bijahu iste hiljade “protestanata” kad Ćalovićka prosipaše, skoro sama samcata, lažnu krv ispred lažnog crnogorskog parlamenta, i optuži Krivokapića, a ne Đukanovića? A što je uhapsi policija? Zašto su bili veseli tokom “hapšenja”, zagrljeni i nasmijani, kako Ćalovićka, tako i policija? Kako je moguće da lažna opozicija, ima više medijskoga prostora, nego što ga je LSCG ikad imao u vremnu od petnaest godina svog postojanja? Odgovori su jasni, meni sigurno. Ko mene drži pod totalnim medijskim embargom u Crnoj Gori, bivšoj Jugoslaviji i Zapadu? Stara baba CIA! Tu vam leži odgovor zašto se, o dva pokušaja moga ubistva u Hercegnovom, totalno medijski ćuti…

PITANJE: s obzirom da se Vaše ime često pominje u javnosti, odnosno da postoje odredjeni zahtjevi da se aktivira rad LSCG, konkretno Vaš politički angažman, moze li se očekivati Vase aktivnije učesće u politici Cne Gore?

ODGOVOR: Moj život je, samo na prvi pogled – politika. Na onaj najdublji i suštinski, to je moja vječna borba za sreću i slobodu Crne Gore. Ali, predamnom je nepremostivi zid koji se zove – nema naroda. Ja se nemam za koga boriti, nemam saveznika, svi su me izdali, ali borba moja traje. Ja sam ratnik Gospodnji, ratnik za Istinu, i ratnik za Slobodu Crne Gore. Sad da postavim ozvučenje i binu na onaj trg podgorički, došlo bi da me vidi i čuje najmanje četrdeset hiljada ljudi. Bili bi oduševljeni, ali bi to kod njih trajalo samo nekoliko sati. Od tih desetina hiljada, ostalo bi uz mene samo stotinu osoba, od kojih bi devedeset pet bili – udbaši. Ovo vam je jedina istinita priča o Crnoj Gori, priča koja čini vaskrsavanje LSCG potpuno suludnim činom. Od vraćanja LSCG nema ništa, jer za taj sveti čin ljudskog supstrata u Crnoj Gori skoro da nema.

Ja znam da je Đukanović pokušavao da me navede na taj čin, jer se vidi da je sva opozicija totalno lažna, i da su to sve, njegovi igrači. Njemu je potreban istinski protivnik, a to sam ja, onaj koji govori istinu, ali je potpuno nemoćan da bilo što promijeni. Moje aktiviranje išlo bi na ruku Đukanoviću, i lažnoj opoziciji, a čitavu mafiju bi uveseljavalo. Zapad bi prema meni igrao, kao i do sada, mrtvački ples,podržavajući mafiju, sram ih i stid bilo, Zapad!

PITANJE: u toku je rad Anketnog odbora o ispitivanju zloupotreba državnih resursa u partijske svrhe DPS-a, koji su detaljno opisani u aferi Snimak koju je Dan objelodanio. Kakav ishod očekujete?

ODGOVOR:Naravno, “Dan” je uradio veliku stvar. Trenutak je da podsjetim kako je “Dan” stalno bio prisutan na sudjenju sada pokojnom Jaukoviću, policajcu hercegnovskog interventnog voda koji je pokušao, u sred bijela dana, da me ubije, upotrebivši najsmrtonosniji udarac u svim borilačkim vještinama – udarcem sa dvije otvorene šake meni u bradu, koji je trebao da mi slomi vratnu kičmu i da me lansira preko ograde na šetalistu “Pet Danica” i stropošta me na pločnik koji se nalazi pet metara ispod pomenute ograde. I pored toga što su svjedoci tvrdili istinu, i pored toga što sam dokazao postojanje toga udarca, sud je taj dokaz odbio. Takodje, sud (sudija Leković), i takođe tužiteljka ( Zejnilagić) ostali su pri lažnom optužnom predlogu da se, u mom slučaju, radi: ne nikako o očiglednom pokušaju mog ubistva, nego se samo radi o nanošenju lake tjelesne povrede ( slomljeno rebro)!

Gola je laž da je policajac Jauković izvršio samoubistvo, nego je istina jedina – da je ubijen! Siguran sam da je ubijen zbog toga što je prijetio da će otkriti ko mu je naredio da budem ubijen.

Zapanjujuće je da tužiteljka nije na optuženičku klupu izvela šefa HN MUP-a, niti komandanta interventnog voda, a naređenje za moje ubistvo moglo je da bude plasirano samo njihovim posredsrtvom. Sve su ovo čisti dokazi koji pokazuju da je zločinačko naredjenje za moju smrt, došlo sa samog vrha crnogorske mafijaške piramide. Takođe, ovo objašnjava zašto su mediji ćutali kao led ledeni. Ako taj događaj nije bio vijest decenije, a u Crnoj Gori, regionu i Zapadu nije, to svjedoči ko sui što su crnogorski mediji!

Dakle, rezultat Anketnog odbora neće biti nikakav, jer nije nikakva tajna da su svi izbori u CG od devedesete do danas: projektovani, namješteni, pokradeni. 1998 –me javno sam, u Parlamentu, prozvao Pedju Bulatovića da tada, i odmah, kao vodeći SNP, građanima kaže kako DPS krade izbore. Nikad to uradio nije.

PITANJE: evidentan je pad podrške gradjana za članstvo u NATO, sada je formalno na najnižem nivou, odnosno 31 odsto. No,uprkos raspoloženju gradjana, iz Vlade uporno tvrde da nas čeka članstvo u Alijansi. Kako Vi vidite ignorisanje vladajuće garniture prema stavu gradjana?

ODGOVOR: NATO je zločinačka organizacija koja obezbjeđuje zločinačkoj američkoj politici da opstaje kao prioritetna u čitavom svijetu. Padom berlinskoga zida Istočna Evropa je očekivala slobodu, a dobila je stravično novo ropstvo uvijeno u ruho EU. U svim evropskim zemljama na vlasti su američki pioni. Demontiran je Varšavski pakt ( SSSR kao šef), ali je NATO proširen do granica sa Rusijom, i pored toga što je Gorbačovu javno obećano da širenja NATO pakta neće biti.

Milošević je bio cijin krvavi pion, zadužen za rušenje Jugoslavije. Njegov saveznik u tome stravičnome zločinu bili su i ostali: Momir Bulatović, dr. Branko Kostić, Milo Đukanović, Svetozar Marović, generali Babić, Strugar i ostali. A sjeća li se ko Radoja Kontića! Pitam: zašto na Haški sud nijesu izvedeni: Bulatović, Đukanović, Marović, Kostić, Kontić, Amfilohije, patrijarh Pavle, sinod SPC, bataljoni “novinara”, i mnogi drugi? A pitam se: zašto je oslobodjen zločinac Jovica Stanišić, zajedno sa zločincem Frenkijem Simatovićem? Zašto su oslobođeni onoliki generali zločinci, pripadali ma kojoj strani? Zašto je Miloševićev Dačić premijer, a zašto je šešeljevac Nikolić predsjednik? Kako je moguće da je Dodik premijer, a da će, uskoro, Plavšićka, skoro sigurno, postaci svetica u SPC?

Kako je moguće da sramotni i krvavi pljačkaš Fahrudin Radonćič (gle čuda: brat blizanac “novinara” Šemsudina – Šekija Radončića) dodje, kao crngoroski Musliman, za šefa obavještajne službe BIH? Odgovor je lak, ali i jeziv. Sve je to CIA, to su njeni kadrovi! Sad se sjetite još jednoga, Srđana Kusovca – lažna “Pobjeda”, i njegovoga rođenog brata Zorana! Slika je kompletna, dajem joj naziv – užas!

PITANJE: da li su Crnoj Gori potrebni izbori na svim nivoima, nakon očito neregularnih predsjedničkih izbora i desavanja unutar vladajuće koalicije na državnom nivou, kao i situaciji u opštinama?

ODGOVOR: Nikakvi izbori Crnoj Gori nijesu potrebni, jer su svi izbori lažirani i pokradeni. Međutim, ovo je jezivo- tvrdim: gledajući takozvani narod, ali u kojem nema ni trunčice morala, niti kičme, ni hrabrosti njihovih predaka, sve i d a se organizuju pošteni izbori, njihov ubjedljivi pobjednik bio bi Milo Đukanović. On je ubio Crnu Goru osamdesete, devedesete, ubio je zločinom nad Dubrovnikom, Hrvatskom, BiH, savezništvom sa Miloševičem, lažnim sukobom sa Momirom Bulatovićem,, dolaskom za predsjednika Crne Gore, stvaranjem mafijaške i ratnozločinačke “Jugoslavije”, padom Miloševića, a podsjećam – ,,okrenuo,, se protiv Miloševića tek kad je ovaj bio politički i operativno već mrtav. Izdao je Đukanović Šešelja, Arkana, Panića, Dobricu Ćosića, Avramovića i mnoge, mnoge druge, a nije ni pomislio da peti oktobar dvije hiljadite, kad CIA ruši Miloševića, iskoristi politički kao trenutak za hapšenje kompletnog svestenstva SPC u Crnoj Gori, za zakonsku zabranu SNP, Šešeljevih radikala, Arkanove stranke, zabranu svih četničih medija u CG, za hapšenje svih generala i oficira koji su bili Miloševićeve ubice! Ali, kako to očekivati od Miloševićevog sluge najnižeg nivoa, kako to očekivati od nekoga ko se mora, da stavimo druge stvari po strani, kao ratni zločinac i mafijaš naći pred sudom i iza rešetaka? Kako to očekivati od diktatora čija zločinačka stranka DPS mora biti PRVA zakonom zabranjena! Nikako! Ali, ko je mogao i sanjati tako crni i krvavi san da će crnogorski: Crnogorci, Srbi, Bošnjaci, Albanci, Hrtvati, sve Zlo zdušno podržavati do dana današnega!

Ko je odje najveći zločinac! Odogovor je jasan kao dan: takozvani narod! Osvrnite se i pogledajte- đe su špijuni među nama! Na svakom su koraku! I to je jedini istiniti odgovor na sva pitanja!

REAGOVANJE SLAVKA PEROVIĆA NA TEKST OBJAVLJEN U „DAN“-U POD NASLOVOM „SLAVKO, SKUPI HRABROSTI I DOSTAVI DOKAZE“ KOJI JE NAPISALA NOVINARKA RAJKA RAIČEVIĆ – ISTA KOJA JE URADILA INTERVJU SA SLAVKOM PEROVIĆEM OBJAVLJEN U ISTOM LISTU TREĆEG JULA.

Čitavi tekst novinarke Raičević predstavlja, suštinski, golu namjeru da se očigledni pokušaj mog ubistva, izvršen u sred bijela dana na novljanskom šetalištu „Škver“, ponovo zataška režimskom otvorenom laži, kako ja ne govorim istinu kad kažem da: policajac Jauković nije izvršio samoubistvo, nego je ubijen od strane istih koji su mu naredili da ubije mene! Ubijen je kako bi naredbodavac zatro svaki trag o tome – ko je izdao takvo zločinačko naređenje. Nije nikakvo čudo što suđenju pokojnom Jaukoviću, crnogorski mediji nijesu prisustvovali, osim „Dan“ , jer su moje riječi na suđenju, pogotovo moja završna riječ, nepobitno dokazale da se radilo o otvorenom i očiglednom pokušaju moga ubistva. Ovu očiglednu i dokazanu istinu krio je sud, krilo je tužilaštvo, i krio je MUP. Da su mediji imali profesionalni odnos, i da nijesu skoro SVI mafijaški, samo objavljivanje tek nekolike moje riječi izgovorene pred sudom, čitavoj javnosti bi dokazale da je sve bio duboko organizovani i pripremani čin mojeg ubistva, da je sve bilo režija, a da je moje prijavljivanje policiji od strane ološi, čije ime neću ni da pomenem, kako ja, tobože, kršim javni red i mir, bilo gola laž, što je dio interventnog voda odmah vidio golim okom, kad je došao na lice mejsta, ali je odbio da postupi po zakonu, da se udalji odmah, nego je slijedio zločinačko naređenje, kršeći čast i zakon!

Niko mi neće zabranjivati da pominjem ime osobe kojoj je naređeno da me ubije. Takođe, Raičevićka ne pominje da se u procesu protiv Jaukovića nijesam pridružio njegovom krivičnom progonu, taj progon je bio čista laž, a ja iza laži neću da stojim. Tražio sam od suda da se proces prekine, da se događaj tretira istinito – kao pokušaj mog ubistva, i da se predmet uputi višem sudu i tužilaštvu kao stvarno i mjesno nadležnim za pokušaj ubistva. Sud je odbio da postupi po zakonu, tužilaštvo isto tako, donesena je presuda na koju je pokojni Jauković imao pravo žalbe, a to znači da presuda nije bila pravosnažna! Pitam: ko bi izvršio samoubistvo u takvoj pravnoj situaciji koja obećava da će drugostepena presuda biti potpuno povoljna po pokojnog Jaukovića? Moj odgovor je – niko, pa ni Jauković, laka mu crna zemlja. U čitavom slučaju, suštinski, on je potpuno nevin! Jedini krivac je onaj ko mu je izdao naređenje, a zatim i policija, i tužilaštvo, i sud – odbili su da tragaju za davaocem naređenja! Crna Gora u takvom paklu živi punih dvadeset i tri godine!!!

Raičevićka zaboravlja da su čin interventnog voda javno osudili – tadašnji ministar unutrašnjih poslova Brajović, kao i tadašnji direktor policije Božidar Vuksanović! Takođe, Raičevićka zaboravlja da protiv mene nije pokrenut nikakav prekršajni ni krivični postupak, jer nikakvog pravnog i faktičkog osnova za njega bilo – nije! Tačka! Međutim, Raičevićka citira nepotpisano saopštenje DPS, u kojem ova mafijšaka stranka, koja je, podsjećam,onda, takođe osudila postupak interventnog voda, ali su to uradile i neke druge stranke, danas otvoreno laže kako sam tražio pare od DPS i cikuljari se sa milionima eura, što je gola laž! Takođe, gnusno laže DPS oko slučaja „Trsteno“, zbog kojeg smo izbačili iz stranke tadašnjeg lidera Mika Živkovića i gradonačelnika Kotora Samardžića! Laž je da je između mene i pokojnog Jaukovića bilo, od moje strane bilo kakvog obračuna! Naprotiv, bez ikakvog povoda, protivno zakonu, Jauković je pokušao da me, ni krivog, ni dužnog – ubije! DPS laže da sam ja ugasio LSCG, naprotiv, LSCG je dobrovoljno prestao sa radom, jer je skoro sva Crna Gora otvoreno i dobrovoljno bila, a i danas je – na strani otvorene mafije!

Uprava policije otovreno laže da je u pitanju samoubistvo pokojnog Jaukovića. Ko može da vjeruje policiji, koja je desna ruka mafije? Ja nikad. Ko može da vjeruje njihovim, redovno lažnim istragama? Ja sigurno ne! Ko može da vjeruje rezultatu njihove istrage da se u mom slučaju ne radi o pokušaju ubistva? Ja nikad, a za druge me nije stalo. Ko može da vjeruje lažnim sudskim vještacima u Crnoj Gori? Ja ne! Raičevićka zaboravlja da se pokojni Jauković već četiri puta nalazio pred sudom zbog nekih slučajeva koji su slični mome, i da je već četiri puta pravosnažno uslovno osuđivan. Neće Raičevićka da kaže da je pokojni Jauković bio u fizičkoj zaštiti (bodigard) Mila i Aca Đukanovića, a onda se našao u interventnom vodu!

Saosjećam sa bolom porodice Jauković, znam da su saosjećanja Uprave policije i DPS, kao i nekih drugih, gola laž i pokušaj teške manipulacije sa tugom porodice Jauković. A pitam: ko pati i žali nad sudbinom moje uže i šire porodice, sudbinama mojih prijatelja i hiljada članova LSCG? Ko? Niko! Zašto? Jer je to prava slika one Crne Gore protiv koje se ja borim!

Čitaoci, bilo mi je jasno zašto je redakcija skratila moj intervju, a danas je to potpuno očigledno. Naime, da je redakcija stavila malu moju sliku kao danas, a ne onu veliku za moj intervju, čitavi intervju bi mogao stati na jednu stranu „dan“-a! A tek da je intervju izašao bez ikakve slike? Ali, morao se intervju skratiti, a vidi se i zašto – jer je suva, gola i tragična istina o Crnoj Gori! A ta istina punih dvadeset i tri godine – nema pravo da živi!

Medij koji je dao totalnu poršku lažima DPS-a i Uprave policije zove se zlikovački „Pink“, nekada desna medijska ruka Miloševićevog ogromnog zločina, a od kad je poklopio svojim užasnim programima, služi interesu Mila Đukanovića! Čudi li se ko? Ja ne!

Tag Cloud