A great WordPress.com site

Archive for April, 2013

MAESTRAL

Crna je Gora pustinjska zemlja, sve drugo je gola laž. Stanovnice i stanovnici njeni, doborvoljno, namjerno, po planu, doveli su je u to stanje iz kojeg izlaska nema, niti će ga biti. Ključni dokaz za ovu moju tvrdnju upravo je ta dobrovoljnost narodna, koja je Crnu Goru ubijala i dovela u stanje kliničke smrti čemu smo svjedoci čitavih dvadeset i tri godine. Sve te godine, osobe koje su je namjerno ubijale ,  vlast su njoj i  lažna crnogorska opozicija.

Crna Gora bi bila idealan model za najmračnije Pikasove slike, i za najsuptilnije romane Dostojevskog. Jedina stranka koja se borila protiv tog očiglednog njenog ubijanja bio je Liberalni savez Crne Gore i NIKO više. Danas, čist pred Bogom, mogu reći da takve stranke,  kao što je bio LSCG,  nije bilo ni na jednom drugom mjestu sve od Triglava pa do Đevđelije! Bila je to s v e t a  stranka crnogorskih patriota, njih na desetine hiljada,  koji će se, u vremenu nakon 1997,  kad je CIA postavila Mila Đukanovića za predsjednika, masovno prodati njemu! To je bio kraj stranke koja se prodala ubici Crne Gore i na taj način mu dala podršku za sve što je radio sa Slobodanom Miloševićem i otvorila mu vrata da otvorenom krađom programa LSCG može započeti proces njenog definitvnog ubijanja, što je i uradio! Sva Crna Gora zna da mi je svaka riječ istina, ali niko u Crnoj više sa istinom ništa drugo ne radi, nego je pljuje na svakom koraku.

Prije mog dolaska u Crnu,  u Pragu sam imao razgovor sa jednim poznatim češkim politikologom. Sve sam mu nacrtao, i predvidio sve što će se desiti. Rekao sam mu, da ista osoba,  koja je i šef crnogorske mafije,  da će po sedmi put postati premijer, a plus toga je već jednom bila predsjednik republike! Ostao je bez daha, zapitao: Peroviću, da li će se narod pobuniti protiv toga, to je nevjerovatno. Odgvorio sam: neće, naprotiv,  narod ga podržava i obožava! Odgovorio je: strašno! A onda me pitao: Peroviću, znam da kod vas ima bratstava, plemena, familija. Reci mi ,molim te, koja je familija u Crnoj Gori najbrojnija? Odgovorio sam odmah tačno – Đukanovići! Zapanjio se i zapitao: pa koliko ih ima gospodine Peroviću? Odgovorio sam brzo, precizno i tačno – 650 000! Zinuo je i zapitao – kako? Odgovorio sam:  da je čitavi narod pripadnik familije Đukanović! U suprotnom, rekao sam, on ne bi na vlasti bio ni dvadeset tri sekunde, a kamoli dvadeset tri godine!

Sve je ovo gola, očigledna istina, i sve je to znano svakom stanovniku i stanovnici Crne Gore.

Što se tiče rijetkih,  koji me zovu da se ja vratim, i da se ja tučem ponovo (nikad se ne kaže: vrati se da se t u č e m o, uvjek je jednina!) hercegnovsko suđenje dokazuje o kakvim se to „tučarošima“ radi. Da kod bilo koga postoji i najmanji elemenat za tuču, za četiri ročišta suđenja,  kojima sam prisustvovao, čitavi trg Belavsita  morao je biti ispunjen sa nekolike hiljade mojih pristalica i tučaroša! To bio dokaz postojanja stvarnog otpora protiv crnogorske mafije i njene vlasti, ali je trg vazda bio potpuno prazan! Ta praznina trga, ispred crkve Svete Ane,  prava je slika  lažljive i mafijaške  Crne Gore. Nikakav otpor u Crnoj ne postoji, i neće ga ni biti, jer ga niko ne želi niti hoće!

Jedan strašan primjer: u Novome ne se čuje ni mandolina, ni gitara, niti ima klape, niti ima ljepote. Čuje se najčešće: marširala kralja Petra garda, što je otvorena  četnička himna!

I svi srećni i zadovoljni.

I – eto im ga!

LJUDI MOJI MILI – PREDOMISLIO SAM SE – NASTAVLJAM! U MENI ŽIVI PERIKLE I HELENIZAM! – PRAŠTAJTE!

JA VIŠE NEĆU! PRISTALICAMA RIJETKIM – PRAŠTAJTE!

DOSELJENJE SRBA

Knjiga Miroslava Ćosovića  Njegoš je izmislio srpsku narodnost Crnogoraca, izdanje autora, Cetinje 2013.g. predstavlja skoro nevjerovatno iznenađenje i ogromna je eksplozija istorijske istine koja satire ključne velikosrpske laži o Crnoj Gori, velikosprskog kulturocida nad njom, njenog ubijanja i fabrikovanja Crnogoraca u Srbe. U ovom trenutku treba biti svjestan da je tajni velikosrpski projekat Ilije Garašanina Načertanije (1844.g.) ubio ne samo Crnogorce i Crnu Goru, nego je ubio i same Srbe i Srbiju, a nad Bošnjacima izvršio jezivi genocid i razurio jedan od najljepših, najveličanstvenijih snova svih Južnih Slovena, njihovu državu Jugoslaviju…

I pored toga što Ćosović nije istoričar, izvršio je perfektnu periodizaciju i, na sedam stotina strana knjige, na svaki velikosrpki falsifikat odgovorio dokumentom koji sadrži istinu, tako da je raznio velikosrpstvo u prah ipepeo, polažući ga onamo đe pripada, u ideologiju monstruoznog zločina koji kontinuirano traje, evo skoro,  sto sedamdeset godina. Već godinama govorim i pišem kako je Crnoj Gori nasušno potreban jedan izdavač koji bi pokrenuo istorijsku biblioteku pod nazivom Tragovima velikosrpskih falsifikata o Crnoj Gori i Crnogorcima! Znam da, o pojavi takvog izdavača nema ni govora, ali vidim ispred sebe objavljene čitave tomove  istorijske istine. Takva  biblioteka, ne samo da bi razurila velikosrpstvo u odnosu na Crnu Goru, nego bi kapitalno doprinijela skidanju ogromno teških, i podlih, velikosrpskih falsifikata o samoj Srbiji, i časnom srpskim narodu.

Koliko častan, toliko nesretan, jeziva sudbina…

Sada ću, nešto bitno, dodati Ćosovićevoj knjizi. Najjeziviji, najmračniji i najzločinačkiji velikosrpski udar na Crnu Goru i Crnogorce, i okidač za njihovo posrbljavanje i satiranje Crne Gore, bila je najteža velikosrpska laž kako su Crnogorci, zapravo, čisti Srbi, potomci onih srpskih plemića i vojske koja je, nakon kosovskog poraza, uspjela da utekne u praznu Crnu Goru,  i naseli je. Na ovu laž, koju je maestralno proširio najveći velikosrpski falsifikator Vuk Karadžić, nasadiće se, odmah, sva srpska istorijska nauka, etnologija, istorija književnosti …na primjer,  ali i jedan jezivi falsifikator od Jovana Erdeljanovića, čije su knjige o Crnoj Gori i srpskom porijeklu Crnogoraca, gola, svjesna , namjerna, kreirana i planska laž. Žrtva ove laži bio je i genijalni Njegoš, ali će i površna analiza pokazati da je on, u svom epohalnom Gorskom vijencu, nju upotrijebio kako bi ponovio da je vjera kod Srba i Crnogoraca pravoslavna, a kako je majka autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve Srpska pravoslavna crkva, iz koje je crnogorska nastala, u Crnoj Gori se često čulo da im je vjera – srpska. To kod Crnogoraca, baš kao ni kod skoro svih drugih pravoslavnih naroda, nije bila oznaka naroda, nego oznaka pripadništva zoni djelovanja konkretne pravoslavne patrijaršije, u ovom slučaju pećke, i ovo je jedina istina, druge nema. Inače, da se Njegoš smatrao Srbinom on bi morao da piše i govori kako mi n i j e s m o Crnogorci, nego Srbi kao narod! Sa druge strane, kako bi bilo moguće da crnogorski prostor naseli drugi narod, a svi toponimi  po naseljenju drugih, ostanu i dalje, sve do danas,  crnogorski? Zašto novodoseljeni Srbi, ili Rašani,  kako su se tada zvali, ne nazvaše Crnu Goru, novu im domovinu, Novom Raškom, ili je krstiše – Slobodnom Raškom? Zašto, ako je Obilić postojao, ali znamo da nije, ne nazvaše, makar neku glavicu, ili planinu – Obilićeva glavica, ili neki crnogorski grad – Lazarev grad, zašto mitropoliju crnogorsku u inat Turcima,  ne proglasiše – patrijaršijom? Odgovor je lak – došli ga u Crnu Goru nijesu, tačka! Pa što je radio Njegoš, kroz priču o doseljenju Srba? Tražio je saveznika, navodio Srbe na ustanak, na otpor, na sukob sa  Turcima, davao im podstreka koliko je gođ mogao, a ni slutiti nije mogao da će se ta njegova iskrena podrška Srbima,  iskoristiti  od njih istih da mu se ubije narod, država, crkva, i još mnogo, mnogo toga. Pa, đe mi živimo danas? U velikosrpski  ubijenoj Crnoj Gori. Ko se pravi da ne vidi, laže!

Naravno, Crna Gora nije bila nenaseljena, ni prazna. U to vrijeme njom je vladao Balša II čija žena bijaše Jelena, šćer kneza, a ne nikako cara, Lazara. A sad ćemo trk do Dubrovnika onoga doba.

Braća Stracimir, Đurađ i Balša Balšić tada vladaju Zetom i sjevernom Albanijom. Sa Dubrovnikom održavaju odlične odnose. Kotor se 1370-te, čim je oslabila moć cara Uroša (srpskog) oslobađa od srpske države i pripaja ugarsko(mađarsko)-hrvatskom kraljui Ludoviku. Nakon smrti Uroševe srpska se država, doslovce,raspala. U tim trenucima Đurađ Balšić prisvaja Trebinje, bokešku župu Dračevicu i Konavle. Odmah su mu Dubrovčani počeli plaćati svetodimitarski danak, kao znak saradnje i potčinjenosti, ali to će trajati samo do 1377-me godine, kada dolazi do pobune u Dračevici i Konavlima, pa će onaj dohodak  Dubrovčani plaćati Tvrtku, bosanskom kralju.

Ono što je važno za ovu priliku je činjenica, da se Đurađ Balšić proširio i na albanski drač i stekao titulu duke dračkog.

Velikosrpska laž je da je Vuk Brankvić izdao kneza Lazara u kosovskoj bici. Nije, nego se borio kao vitez. Ali, kosovska bitka je izgubljena, i što radi Vuk Branković? Evo ovako – ima namjeru da spasi svoje blago tako da ga pohrani u Dubrovnik, te da na isti način spasi sebe i porodicu.U tom smislu šalje 1390-te svog poslanika u Dubrovnik da to kod kneza dubrovačkog ostvari.Ovome to polazi za rukom. Dubrovčani su odmah izdali ispravu kojom  Vuku Brankoviću, ženi mu Mari (Lazareva šćer) i sinovima mu: Grguru, Đurđu i Lazaru, garantuju da će u svako vrijeme primiti njihovo blago, ali i njih. Dubrovčani im poručuju da, ako požele u Dubrovnik sagraditi pravoslavnu crkvu, to mogu i uraditi!

Vuk umire 1398, a Turci njegove zemlje daju Lazarevom sinu, turskom vazalu Stefanu, a mali dio ostavljaju Vukovoj đeci.

Sve gornje je napisano kako bi se potvrdilo da je o svemu ostala dokumentacija u dubrovačkom arhivu. Vidimo da se radi o jednom jedinom doslejeniku i njegovoj porodici, ali je notirano. Tako prođe Vuk Brankvić kod Dubrovčana, ali su ovaj slučaj još notirali kako Stambol, tako i Mleci (Venecija), tako i Kotor, i drugi. A kako je moguće da, o navodnom doseljenju hiljada Srba u Crnu Goru, po kosovskoj bici, ne ostade ni traga ni glasa  u dokumetima, sve do pojave Garašnina, kad se razvi  i „glas“ i „trag“? Zar  Balšići ne bi dokumentovali doslejenje Srba, ta radi se o h i lj a d a m a? A Stambol? A Mleci – Venecija? A Beč? A Pešta? A Zadar? A Split? A…?

Bi, kako ne bi, bio bi to isuviše krupan  i masovan događaj, sa velikim političkim i vojnim posljedicama,  da bi se o njemu – ćutalo. A niđe nema ni jednog jedinog – dokumeta! Zašto?

Nikakvog doseljenja bilo nije…

Tag Cloud