A great WordPress.com site

O ANGELL – U

 

Da, visoki norveški oficir  Henrik Angel (1861 – 1922), u svojoj voljenoj Norveškoj, ali i van nje, bio je veoma cijenjen i popularan, ne samo kao besprekorni i hrabri vojnik, visoki oficir,  i norveški patriota, već i kao priznati predavač, i pisac. Takođe, bio je poznati skijaš i veliki propagator ovog sporta, ali i prvi koji je, 1893-će godine,  na skijama, obišao svu ondašnju Crnu Goru! Osnivač je prvog crnogorskog skijaškog kluba, divna ličnost…

Nakon te crnogorske skijaške avanture,  napisao je tri brilijantne knjige o Crnoj Gori: Skijama kroz Crnu Goru;Sinovi crnih planina;Moćni narod. Njima je, vječno, zadužio Crnu Goru, i svima koji su ih čitali, o Crnoj Gori oči – otvorio. Ja ću se pozabaviti Sinovima, a evo kako!

Odmah u uvodu knjige Angel kaže, kako je „Černagora“  ime male zemlje čiji je zvanični naziv Montenegro. Ime prevodi u istinu da ono znači crne planine, a da njen narod sebe naziva Crnogorcima (nijesu Srbi! S.P.) , ili sinovima crnih planina.

„ Crna Gora je samo mala tačka na karti Evrope, a njen narod je možda nešto brojniji  od življa seoske naseobine: ali taj narod ima svoju istoriju, i njegova hrabrost, i junačka odbrana zemlje, i njene slobode, pod teškim uslovima, postala su moralna snaga i inspiracija cijelome svijetu, i za sva vremena“

Pitam: zašto je ova gola istina, koju golim očima vidi jedan Norvežanin, decenijama i decenijama  skrivana samom crnogorskom narodu? Odgovaram: Pitajte Aleksandra Karađorđevića, Tita, Blaža Jovanovića, Đilasa, Jova Kapu…ima ih koliko gođ hoćete!

U uvodu se dalje nastavlja Angelova  istina: „ U pogledu plemenitog i požrtvovanog patriotizma, i junačkih vrlina, Crnogorci su prvi narod u svijetu. Mada njihovo ime,  usljed postojećih okolnosti, ne bliješti u svjetskoj istoriji na isti način kao imena Spartanaca ili Rimljana, oni, u mnogo stvari, ne zaostaju za ovim narodima.“

Pitam: imaju li ikakve veze, današnji potomci istinito opisanog crnogorskog naroda, sa precima svojim,  tačno ođe opisanim prije samo – sto godina? Odgovaram: nemaju, sve su suprotno!

„Čitava istorija Crne Gore je jedna jedina dugačka saga, prepuna primjera najčistije ljubavi prema otadžbini, jedan dugi junački spjev. A i sami Crnogorci pripovijedaju, o svojoj potresnoj istoriji, kroz pjesmu praćenu zvukom struna. Čućete je uz prodorno okidanje struna gusala i razbuktalu vatru(…) Pozdravljam te otadžbino! O tebi je moja pjesma. Tebi pripada sve, moj život, moja krv,moja posljednja misao, tebi posvećujem sve svoje – o otadžbino!“

Pitam: a danas, kome pripada sve u Gori Crnoj? Odgovor je lak, samo umjesto riječi svete otadžbina, stavite krvavu riječ mafija,  i sve je čisto, kao najčistiji kokain…

Angel nastavlja: „Ovaj narod bi radije umro nego dozvolio da bude pokoren…a takav narod je nepokoriv, ne umire, i na kraju – pobjeđuje (…) Crnogorci su rezumjeli prirodnu snagu svoje zemlje, i svoju nacionalnu snagu, i kao narod u cjelini su donijeli odluku da bi radije poginuli, čovjek za čovjekom, umrli za rodom, nego da prihvate nečasni mir, a pred takvom nesavitljivom hrabrošću nadmoć neprijatelja ne pomaže – na strani hrabrih je i Bog.“

Pitam: ko su potomci ovog nekada naroda, vidljivi na svakom koraku danas? Odgovaram: nesoji i pušači…

„ Radije ćemo umrijeti kao slobodni i časni ljudi, nego živjeti  osramoćeni kao robovi – povikao je jednom, jedan od crnogorskih episkopa, kada je muka bila najteža – Mi smo narod planine, sinovi crnih gora, na nama je veća odgovornost nego na drugima, i sve dok na planinama živi sloboda, ljubav prema otadžabini mora biti dvostruko jača. Bog će nam pomoći!“

I pomagao im je, a danas: kad im pomeneš riječi ovog episkopa, oni kažu – zatvori kapiju današnjeg doborovoljnog crnogorskog logora! U njemu nam je krasno! Oni bilo koga da vole? Nikad!

„Nijesu li, mnogo srećniji, bili Crnogorci u svom siromaštvu? Svojom samostalnošću su se oni, najsiromašniji, izdigli na najviše mjesto u svakom pogledu, a i dalje, po mnogim svojim izuzetnim svojstvima, stoje iznad ostalih naroda Balkana. Izašli su iz brojnih nedaća očeličeni, očvrsli, postali su ponosan, plemenit narod; kada bi se prihvatili oružja, bilo je to njihovo oružje, a kada bi morali da prolivaju krv, krvarili su za sopstvenu zemlju, sopstveni narod, sopstvenu vojsku.“

Danas takvih nema! Kukavice, podlaci, agenti, mafijaši! Crna Goro – kućo iskopana , slobodnom voljom potomaka onog svetog naroda o kojem piše Angel! Ovo je jedina istina, iskop, sve drugo je o današnjoj   Crnoj Gori laž,  jedina joj himna…

„Ali ratnički duh ovog naroda, nastavlja Angel, njegovo rasplamsalo rodoljublje, hrabrost, istrajnost i pobožnost su ga srećno izveli, iz mnogih borbi i tegoba, do pobjede, što više, bez podrške ostalih hrišćanskih sila“

Pitam: đe su danas, kod Crnogoraca, rodoljublje, hrabrost,istrajnost i pobožnost? Nema ih! „Pobožnost“  su im krščine na retrovizorima, i ništa drugo! Ko sve to kod njih, i u njima, ubi zauvijek? Oni sami, svjesno i namjerno, i niko drugi…

Ovaj kratki, višestruko slojeviti tekst, završavam Angelovim citiranjem vladike Vasilije koji ovako odgovara Turcima da im se preda danak: „Moj narod nema drugog poreza koga bi mogao platiti, sem kamenja, a po njega sami dođite!“

A danas, potomci, svojim istokrvnim agama svakog dana potvrđuju: sve što od nas tražite, odmah imate! Ne skidajte se sa nas, jašite, jašite, jašite!

Iz aga i kmetova današnjih, zadovoljstvo iz sveg glasa – riče…

P.S. 

Henrik Angell: Sinovi crnih planina – izdavač NVO CRNOGORSKI MEĐUNARODNI INSTITUT ZA ŠTAMPU, NIKŠIĆ 2007.

Advertisements

Comments on: "O ANGELL – U" (17)

  1. Na koje smo sitne grane spali, kukala nam majka, da se divimo riječima hvale i podsjećamo kakvi smo bili i što smo mogli, a nismo. Koliko li samo ne poštujemo sebe, koliko ne znamo o samima sebi, koliko smo se prepustili stihiji.

  2. Srpski istoricar Jovan Rajic u “Istoriji Srba” (1794), iz starih izvora, izvodi poreklo Srba od Hunskih Sabira. Drugi izvori to izvode iz Srbata – Sarmata, a takodje i od reke Serbice (izmedju Eufrata i Tigra, Mesopotamija, danasnji Iraq). Neki autori ime Srba izvode iz reci Sobranie (zbor, sabor) i slicno, a neki ga prostorno vezuju za Sibiriju, jednu od nasih prapostojbina. Ceski istoricar Pavel Safarik vezuje srpsko ime za reci Sjarbin, Serb, Serbin, Sibrin, sto su sve oblici znacenja roda, naroda, a sto ima isto znacenje sa latinskom reci “gens” i “natio” ili indijskom reci Serim, sto znaci narod iste krvi. Neda Marinovic u opisu najstarijeg naroda na Balkanu iznosi da Srbin, u starodavnom indijskom jeziku, sanskritu, iz koga su potekli svi indo-evropski jezici, medju kojima i srpski, oznacava slobodnog coveka, junaka, koji se vecito bori za sopstveni opstanak. Prema ruskom istoricaru Veltmanu u delu “Atila i Rusi” ime Srbin od starine odnosilo se na vojnicki, ratnicki stalez u Rusiji, a rec Srb znacilo je vojnik, hrabar covek i navodno od Srba su postali Kozaci. I dan danas oko reke Volge rec Serbo oznacava porodicu, rod, svojtu, a kod Belorusa rec Sabr ili Sjarb znaci silu, mnozinu velikog naroda iste krvi i jezika. Kod Velikorusa rec Serbi znaci zdrav, junacan, silan soj ljudi. Kod Luzickih Srba rec Sorab ima znacenje coveka najrazboritijeg, najlepseg, najodabranijeg u tom rodu. Kod Ukrajinaca rec Sirbin znaci gospodovati. U srpskom narodu od davnina postoji pohvala pokojnika, za koga se smatralo da je bio dobar sa visokim odlicjima, koja kaze “Bas je pravi Srbin bio i srpski ziveo”. A u Crnoj Gori hrabrog junaka su hvalili sa “Srb od Kosova”. I u turskom jeziku reci Sirb i Serb imaju znacenje naroda jednog kolena, hrabrog, ubojitog i nepokornog. Kod starih Persijanaca rec Sarb znaci glava, staresinstvo. Kod Arabljana, Haldejaca i Jevreja rec Srb znaci slobodan covek, junak, nepokoran. I u starom sanskritskom jeziku rec Serbh znaci ne dati se nikome, a koren te reci znaci seme, koleno i rod. Safarik i Kolar su citirali, takodje, da rec Srbi oznacava rodjake, svojtu. Nepoznatom coveku Srbin ce reci: “Kako se Ti ono zvase Rodjace”.

    PO OVIM IZVORIMA NE VIDIM POVEZANOST SA POSTOJBINOM I PORIJEKLOM CRNOGORACA. NI JEDAN SE IZVOR O PRIJEKLU SRBA NE NAVODI KA TACAN A NAVODI SE BEZBROJ IZVORA. MALO ZBUNJUJUCE ZAR NE? NEKI CAK KAZU DA JE RIJEC SERBUS OD SERVUS (CIRILICA) KA NEKO KO SLUZI SERVIRA. DOBRO BI BILO TO NAVESTI, KOJI IZVOR ISTORIJSKI NAJTACNIJI I NAJBLIZI ISTINI? E VIVA!

    • Ima li o ovoj temi neki tekst priznatih istoricara i lingvista ili samo ove romanticarske fantazije iz 18. veka i teorije istoricara amatera?Voleo bih da cujem koje je poreklo reci Srbin,ali ovake istorijske vratolomije nisam nigde jos procitao.

      OVAKO REAGUJE JEDAN SRBIN NA GORE NAVEDENO.. AHAHAHAHA.. PRESMIJAH SE!!! LEGENDE! E VIVA LSCG ZAUVJEK!

      • Aleksej Sobljovski (1856-1929), dopisni član SANU i profesor na univerzitetima u Kijevu i Peterburgu, smatrao je najstarijom formom etnonima Srbin – Srbalj (Srblji), jer može da se nađe na velikom prostoru, od Velike Nemačke (Germania Magna), preko Bavarske i Češke, bazena reke Sale (Zaale), u Galiciji, Voliniji, pa čak i blizu Mikene u Grčkoj, do Azije… Najčešća tumačenja etnonima Srbin (bila ona Nestorova, Porfirogenitova, Dukljaninova ili Soboljovskog), polaze od fonetske sličnosti i upoređivanja reči, ne vodeći računa o istorijskim, geografskim ili socijalnim činjenicama. Sa brzim razvojem paleo i komparativne lingvistike, započela su, u DžIDž veku, temeljna istraživanja. Jedno je već sada sigurno-poreklo srpskog etnonima nije slovensko. Potvrda ovoga može da se nađe u tome što
        slovenski plemenski nazivi, po pravilu, ukazuju na oblast u kojoj je pleme živelo, ili na pripadnost nekome ili nečemu (totemizam).

      • TRANSPARENTNOST PLEMENSKIH NAZIVA

        U staroslovenskim nazivima jasno se vide dva dela: osnova i odgovarajući slovenski formant. Uz neke izuzetke, slovenski plemenski nazivi su i danas etimološki transparentni. Na primer, Poljani su narod koji živi u polju (Poljaci), a Derevljani (Drvljani), oni koji obitavaju u šumi. Nakon svega, opravdano je dopustiti neslovensko poreklo reči Srbi. Ovaj
        naziv je izronio iz vira Velike seobe naroda, a njegovom širenju su doprineli okolni narodi: Balti, Germani i Tračani.

  3. “Crna Goro-kućo iskopana”-prije nekoliko dana, u organizaciji ambasade SAD, u Podgorici je boravio Džozef Pistone (Donnie Brasco), ekspert za organizovani kriminal. Gosti su bili MANS i Ranko Krivokapić. Dan je naknadno objavio informaciju iz bezbjedonosnih razloga (pretpostavimo). Naime, sedamdesetčetvorogodišnjak se i dalje boji osvete talijanske mafije i dan danas putuje pod pseudonimom (ako tako kaže, onda sigurno jes).

    Ono što se mojoj malenkosti čini je da je gospodin Pistone dobro unovčio ulogu insajdera, a gospođa Sju Kej Braun, po naređenju vrha CIAe, iskoristila istog u promociji balkanske mafije, odnosno svrstavanju iste u mitološke okvire.

    Očekujmo uskoro ekranizaciju “crnogorske priče”-Vanja Ćalović, neustrašiva heroina koja prolazi kroz torture bezbjedonosno-vojno-kontra-obavještajnih službi; Ranko Krivokapić, visoki funkcioner, emotivno vezan za heroinu, stavlja svoj i život đece na kocku (žena mu je utekla sa savjetnikom) u ime spasa Crne Gore. Milo Đukanović, nemilosrdni šef nad šefovima, popušta, ipak je patriota-Ranko i Vanja, u vrtoglavom bijegu od plaćenika, ginu u automobilskoj nezgodi. Ali, ne. Nakon scene sahrane ulazimo u novi kadar-Sju Kej Braun ih čeka u privatnom avionu Manka, koji ih odvozi na nepoznatu, egzotičnu destinaciju. Šef nad šefovima ovim činom lomi srca nevladinog sektora, parlamentaraca, publike, dok Sju Kej Braun, odnosno američka administracija uz pomoć velikog Pistonea nakon što se isti infiltrirao u redove mafije, dolazi do finalnog saznanja-čovjeka iz sjenke-Slavka Perovića…

    Kao logistika ekranizaciji ove istinite priče poslužiće Savjet Pozitivne Crne Gore, na čijem čelu su najeminentniji režiseri, scenaristi i koreografi koji se od danas odriču svake materijalne naknade nakon obavljenog najvećeg dijela posla, krečenja biografije šefa nad šefovima. Ostalo je istorija.

  4. antonella said:

    NEE, JA NECU DA BUDEM DIO MASE, DIO DANASNJE POLTRONSKE I SPIJUNSKE I IZDAJNICKE CRNE GORE…MENE JE SRAMOTA STO ZIVIM OVDJE I STO NIJE U MOJOJ MOCI DA BILO STO PROMIJENIM.ALI U SVOJ TOJ SVOJOJ NEMOCI MOGU JEDNO, OSTATI COVJEK DOK SAM ZIVA PA CU TAKO I UMRIJETI…!

    E VIVA LSCG……U MOM SRCU ZIVJECES ZAUVIJEK…!!!

    “Nisam na ovaj svet došla da bih bila poražena, niti neuspeh struji mojim venama. Nisam ovca, koja čeka da je njen pastir podstakne. Ja sam lav, koji odbija da zbori, da hodi i da spava s ovcama. Neću slušati one koji se žale, jer je njihova bolest zarazna. Neka se takvi pridruže ovcama. Klanica neuspeha nije moja sudbina. Nameravam da istrajem sve dok ne uspem. Životne nagrade stižu na kraju svakog puta, a ne na početku; i nije mi dato da znam koliko je koraka neophodno da načinim da bih dosegao svoj cilj. Neuspeh me može čekati i na hiljaditom koraku, a da se, ipak, uspeh krije već iza sledeće okuke na putu. I nikada neću saznati koliko sam mu blizu ili daleko od njega, ako ne zaokrenem iza te okuke. Uvek ću načiniti i onaj sledeći korak. I ukoliko mi ni on ništa ne donese, učiniću i naredni, pa i onaj iza njega. Pravo rečeno, hoditi korak po korak i nije tako teško. Nameravam da istrajem sve dok ne uspem.”

    Og Mandino

  5. Henrik Angel, a ni mudriji, ili manje mudri, nisu mogli ni u najluđim snovima predvidjeti moralni slom nacije koju su zdušno voljeli, njegovali, pomagali i veličali. Ko bi ikada pomislio da će se Crna Gora pretvorit u brlog u koji se svinje raskubaju. Kome bi ikad palo na pamet da će ovolika ološ i fukara isplivat i da će takvu ljigavu, bezočnu, maloumnu masu zdušno podržavat Amerika. Ko bi reka da će monstruozni zločini, pljačka, ubistva postati parametar demokratije.

    Ništa od svega ovoga ne dotiče Miodraga Lekića, diplomatu i profesora. Na koje grane je spa da se ka kakva ženetina prepucava s maloumnim Filipom Vujonovićem, nezabilježenom srpskom karikaturom (zastiđ za srpstvo). Na koje je grane spa da mu se Milo Đukanović, uličar, ubica, siledžija, lopov sprda i naziva flasterom. Koliko čovjek sebe ne cijeni pokazuju privesci koje sa sobom vuče po posijelima. Pa tu čoeka nema!!! Koliko je čoek mizeran da se Miško Perović posprdava s njegovom kandidaturom, prvo kroz štakor-stranku, pa kroz fašisoidni i anti-državni tabloid Vijesti. Koliko mu se posprdava udba kroz javnu podršku DSS. Tu crnogorca ni srbina poštenog nema!!! Možda bi mu najbolje i ležala funkcija podpredsjednika mjesne zajednice Tuzi. Tu bi bio što se ono kaže Viđen čoek. Jedino bi u te jade i čemer doša do izražaja-da reguliše saobraćaj po pokajanja i sahrana.

    Miodraže Lekiću, što će ti ova bruka po stare dane?! Moga si ka gospodin, dostojanstveno, živjeti i raditi u Italiji. Zamisli kad ti retardirani Zlatko Vujović prognozira poraz : “Predsjedničkog kandidata DPS-a na aprilskim izborima Filipa Vujanovića u ovom trenutku podržava 54,7 odsto građana, dok nezavisni kandidat Miodrag Lekić ima podršku 45,3 odsto građana, pokazalo je najnovije istraživanje CEDEM-a sprovedeno u 16 crnogorskih gradova na reprezentativnom uzorku od 1.022 ispitanika.”

    I, izgubićeš Lekiću ove izbore, ka na karte! Ne zato što ne znaš, no što nećeš da ih dobiješ!!! Znaš ti, prika, vrlo dobro da nema trika da dobiješ ni izbore, ni Život, ni demokratiju, ni slobodu bez Slavka Perovića, jedinog iskrenog i nepotkupljenog političara u modernoj crnogorskoj istoriji!

    Stidi se Miodraže Lekić, stidi se!!!

  6. Kako je govorio pokojni Miro Vickovic, dusa mu carovala, odavno se odje ne pita kako si jutros, no’ posto si jutros! Pozdrav za tebe Slavko.

  7. MODERATOR said:

    POŠTOVANE I POŠTOVANI,

    NEDAVNO SE NA KIOSCIMA POJAVILA OBIMNA KNJIGA GOSPODINA MIROSLAVA ĆOSOVIĆA, POD NASLOVOM: „NJEGOŠ JE IZMISLIO SRPSKU NARODNOST CRNOGORACA“.

    KNJIGA JE VELIKI DEŠIFROVANI TREZOR OGROMNIH I MNOGOBROJNIH RASKRINKANIH VELIKOSRPSKIH LAŽI O GLAVNOJ LAŽI VELIKOSPRSTVA: DA SU CRNOGORCI , ZAPRAVO – SRBI!

    OBAVEZNO JE KUPITE – SEDAM EURA – I SPOZNAJTE KAKO SU NAS DECENIJAMA I DECENIJAMA VELIKOSRPSKI POLITIČARI, ŠPIJUNI, NAUČNICI I ISTORIČARI SRAMNO LAGALI, GLEDAJUĆI NAS RAVNO U OČI, I GLUMILI MAESTRALNO – KAKO NAS VOLE!

  8. Upravo je citam, negdje sam na polovini. Sticajem okolnosti autor i ja imamo zajednickog prijatelja, po cijoj preporuci je i uzeh u ruke, i ne pustam je od juce. Nevjerovatno, fascinantno, precizno, prezentovana obmana i manipulacija stara par stotina godina, i dok je citam, samo mi povremeno prodje kroz glavu, Boze, kako su nas lagali, kako nemaju namjeru da prestanu, i kako im dobro ide… P. S. Prema mojim saznanjima knjiga moze da se kupi na rokspedovim trafikama, ja cu je svakako potraziti, i dopuniti kucnu biblioteku. Pozdrav za tebe Slavko, i svu moju liberalnu bracu, wherever you are!

  9. Knjizi se radujem i nadam se da će mi dopas šaka skorija dana.

    Interesuje me jedna stvar, a tiče se noćašnjeg gostovanja Miodraga Lekića u emisiji Načisto. Naime, kad ga je Komnenić već onoliko cima da reče što je bio u vladi na čijem je čelu bila (i ostala) mafija, što ga Leka ne priupita oprosti kume, ali što ti ođe radiš kad ti je gazda samo od prodaje CKB uzeo 30 meleončića (eurića, naravno) i kad ti je protiv gazdine sestre podignuta optužnica. Ne znam, nekako bi mi se logično učinjelo takvo pitanje, ne?

    • svitanje said:

      Ja sam juče knjigu kupila na traficic preko puta zgrade T-coma na bulevaru sv.Petra i počela da je čitam.

  10. Miško Đukić: Đukanović je alfa mužjak opozicije, a vi (Ratko Knežević) hoćete da se objedinimo, što je dobro, ali oko Miška Perovića, što je dobro – ali za Đukanovića

    Eeee… da? Miško Perović? Tek se osnivala Antena M… Lijepili smo sundjere… A ubrzo smo i glasali. Današnje prostorije olimpijskog komiteta… Ko je za Bola Boškovića, a ko za Miška Perovića. Glasao sam za Miška Perovića. Tada i nikada više. Vani je pjevala crna ptica crvenoga kljuna. Profesor je znao da je KOS. Ja nijesam. Mladost ludost… i profesorova i moja. Ista je ptica pjevala kada je osnovan Monitor. A ko danas pita za deonice… Crna Gora plaća.

    Dvadeset godina profesor ponavlja istu rečenicu: “Slučajno sam u politici… ja sam matematičar…”

    Dvadeset godina… pa slučajno?

    Uvijek je u svojim tekstovima tvrdio da su dva i dva = četiri. Jednom sam mu rekao da nije u pravu. Upitao je sa smiješkom: kako? Pa evo… rekoh: Broz, Milošević i Đukanović su TRI. Reče…: Ne razumijem…

    Dva oca plus dva sina profesore… a zbir… TRI. Razmislio je malo i rekao: “ipak je četiri…” Već tada je razmišljao o sebi. A osnivač je, gospodin Perović, TRI medija u CG.
    Stvarni vlasnici: dva oca – plus dva sina.

    Gospodin Đukanović, potvrđujući ovu priču, profesoru Peroviću kaže: “MOŽDA SE BOJITE DA BIH KAO JEDAN OD OSNIVAČA “VIJESTI” S VRLO KONKRETNIM DOPRINOSOM, mogao doći na ideju da konkurišem za vlasnička prava u vašoj novini…”

    A koji je, i koliki, taj “konkretan doprinos”. Upitaću Ratka Kneževića. Pitam: Da li znate gospodine Kneževiću – ko je u telefonskom razgovoru sa Željkom Ivanovićem ponudio milion maraka koja su Željku bila nedovoljna sredstva – i zato prelaze u dva. Da li je to onaj milion eura koje vaš kum tražio Vijestima za duševne bolove. Vaš kum nije dugme već sat kojim se mjeri vrijeme u CG. Đukanović je alfa mužjak opozicije. A vi hoćete da se objedinimo, što je dobro, ali oko Miška Perovića, što je dobro – ali za Đukanovića.

    Profesor Perović u odgovoru Đukanoviću kaže: … “ja sam se sastao jedanput sa Duškom Markovićem i to na njegovo insistiranje” …

    Upitaću: Odakle vi, profesore, u stanu Vukašina Maraša sa kojim ste dijelili isti ULAZ?

    To je bio moj ujak a vi kao da ste rodbinski vezani. Ja svijedočim! Recite da nije tako? Možda, u vašem odgovoru, nešto više saznamo o zajedničkom ulazu.

    Tada ste, profesore, čuvali čivavu. Psić koga ste zabavljali plastičnom koskom preminuo je. O pokojniku sve naljepše, ali VI istu plastičnu kost, uz pomoć tri medija, bacate gradjanima Crne Gore – da ih zabavite. Uz tu kosku bilo je i medijske logistike za berzanske špekulacije… ili je to Željo radio iza vaših ledja? Ne čini li vam se profesore, da ste manje išli kod komšije a bolje čuli LSCG, da vam danas ne bi pucale bubne opne. Ne lično vama … vi dobro slušate…

    Da zloupotrijebim ovo, što dobro čujete, i da vas pitam: da li se u CG formira nova stranka i ko su joj vlasnici Vi to najbolje znate. Na sastanku vas je bilo pet (orica). Da li ste vi izjavili: MI5 protiv njih pet? Šalim se… vi ste matematičar koji je slučajno u politici. To znaju i ptice na grani… naročito ona ptica sa početka priče. Još nešto… : Da li se u CG očekuje nova, prva banka, u vlasništvu vas, vašeg brata i sestre… Sa čijim blagoslovom? Podsjetiću vas, dragi profesore, da je o vašoj sestri Đukanović lijepo govorio a sa vašom negdašnjom bankom lijepo saradjivao. Nekada i donekle. Vašoj sestri ispričaću, u redovima koji slijede, ono što bi moralni rimovali kao, proizvod ljuske bijede. Ja neću moralisati već samo svijedočiti.

    Prodaje se “vila Ivanović” u Kotoru, vlasništvo beogradske Galenike. Licitacija je u Beogradu… Kao kupac se pojavljuje i Brano Ćupić, čovjek Svetozara Marovića ali i Luka Karadžić, brat Radovanov, sa garancijom i zaštitom CKB – Miška Perovića. Otkud VI iza Radovanovog kapitala?

    Sa konkretnom pričom odlazim do prostorija “nezavisnog” Monitora. Sve ispričam Drašku Đuranoviću. On pozove profesora koji se čarobnjačkom brzinom stvori. Toliko me je profesor Perović izgrlio da sam se uplašio: što li mu je Draško ispričao. Prošetali smo do crkvene opštine i zastali u hladu drveća. Sve sam ispričao i ponovio pitanje. Rekao je: TO JE TAČNO. Moraš da znaš da ja nijesam moj brat Milo ili moja sestra Milka. Svako odgovara za sebe. To je uradila moja sestra… Bio sam zbunjen i zgrožen odgovorom tako da nijesam najbolje ispratio objašnjenje…

    Profesor Ladno žrtvuje sestru a danas bratski nudi Crnoj Gori – drugi put. Jedan je put Milov, a drugi put Miškov… a u ušima mi odzvanjaju stihovi: “Od izvora dva putića vode na dve strane – ne znam kojim pre da stignem k tebi Radovane”.

    Iskreno
    Miško Đukić

    Zašto sam postavio ovo svjedočanstvo Miška Đukića?
    Da podsjetim, i potvrdim, da je Slavko Perović po milijarditi put u pravu.

    Gospođica Vesna Đukić Ivanović, bivša ljubavnica bivšeg ministra finansija, M. Ivaniševića, je zvanično udata za fudbalera Ivanovića, bratanića Željka Ivanovića.
    Gospođica Đukić Ivanović je dugi niz godina pokušavala da ostane u drugom stanju. Svaki put kada bi imala spontani pobačaj, ljubavnik Ivanišević je bio uz nju i njenu familiju…do onog trenutka kada je bilo sigurno da će rodit dijete.
    Da bi se riješio “bremena” ljubavnicu udaje za mladog Ivanovića, i prema posljednim informacijama i dalje su u “braku”.
    Jedna od najboljih drugarica gospođice Đukić Ivanović je šćer Ljiljane Blagojević, žene gradonačelnika Mugoše.

    Kao i po ko zna koji put u novijoj crnogorskoj istoriji, javnost se dezavuiše, uperuje se prst na trivijalnosti, a uz dužne stradaju i oni koji imaju sve prdispozicije, ali i pravo da budu nedužni.

  11. Živa istina !

Leave a Reply to svitanje Cancel reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

Tag Cloud

%d bloggers like this: