A great WordPress.com site

ROČIŠTE, 17.01.2013.g.

 

 

Iskaz oštećenog Slavka Perovića na ročištu održanom pred Osnovnim sudom u Hercegnovom 17.o1.2013.g.

Šesti  jun 2012.g, neđe je oko četrnaest sati. Šetam  Škverom, jedinim šetalištem u Hercegnovom.  Zaustavlja me Vaso Marić, moj poznanik. On je stariji čovjek, simpatičan, veseo, politički potpuno suprotan meni. Sijedamo na terasu jednog lokala, sa nama je i gospodin Tonsati, pričamo o vlasti, Đukanoviću, Prvoj banci, šalimo se, smijemo. Terasa je skoro prazna.Pijem jedno, pa drugo pivo, polako. U jednom trenutku prilazi mi neka mala, trudna žena, koja je sjeđela podalje od nas, i počinje da me vrijeđa najsramnijim psovkama. Ističem, ova osoba  ne vrijeđa  Vasa Marića ,i ne nas obojicu, nego direktno i samo mene! Psuje me, viče iz sveg glasa – kako mogu da vrijeđam Đukanovića i dere se kako bi me udarila šakom, samo da je muško! Naravno, odmah shvatam da se radi o očiglednoj provokaciji, očigledno režiranoj, sve mi je jasno. Naime, ni jedna druga prisutna osoba na terasi, nije se osjetila ugroženom mojim i Vasovim veselim pričanjem. Ali, ovu osobu koja prilazi, uprkos činjenici što ni ja ni gospodin Marić ničim nijesmo ugrozili red i  mir, pa ni vikom, shvatam kao nekog ko, očigledno,  želi da dovede u opasnost svoj plod I materici, ona ga svjesno žrtvuje nemajčinski, i namjerno, planski!

Kažem joj da ide, da mi se miče s očiju, da batali dreku i psovanje. Poslije pokušaja mog ubistva ja saznajem da je ona prešla, prije zaleta na mene, u drugi kafić, još dalje, tako da nas, mene i Marića, sa te razdaljine nije ni mogla čuti, osim normalno,kao u svakom lokalu ili  njegovoj terasi! Takođe ću saznati da se preziva Vasiljević, da je njena rođena sestra bila u dugogodišnoj vezi sa poznatim novljanskim udbašem, da je ova koja mi je prišla, udata za Engleza, da u Švajcarskoj živi dugi niz godina, da je njen muž Englez bio tu sa njom, i da nam je i on, meni i Vasu Mariću, odmah poslije nje hitro i agresivno prišao, noseći u rukama njihovu dvogodišnju bebu, sa istim planom kao i žena mu –  da izprovocira moj fizički nasrtaj na njega, dok drži bebu! Taj Englez je, isto kao i njegova žena trenutak ranije, svjesno doveo u opasnost njihovo dvogodišnje dijete,  vičući na  mene,  na engleskom: da sam glup, nasrnuo je na mene, ali da ga je Marić kulturno zaustavio! Inače, njegova žena je, prethodno, u već opisanoj sceni njenog napada,  na mene kriknula: „Pička ti materina, kako te nije sramota da tako pričaš o Milu, našem predsjedniku! Da sam muško, sad bi te šakom udarila!“

Dakle,bez obzira što Vasiljevićka godinama živi u Švajcarskoj, što je udata za Engleza, što najvjerovatnije,  ima švajcarsko državljanstvo, što je predsjednik Švajcarske  njen predsjednik,  Đukanović je za Vasiljevićku, ne samo neko koga ona obožava, nego je i – njen predsjednik! Ovome treba dodati da Vasiljevićka nije član DPS-a, pa joj Đukanpović, ni po tom partijskom osnovu, ne može biti predsjednik, a u vrijeme pokušaja mog ubistva Đukanović nije bio ni predsjednik Crne Gore, a nije bio ni njen premijer. Danas, po sedmi put, jeste premijer, ali tek odnedavna, a predsjednik Crne Gore – nije! Što je željela Vasiljevićka lažnom tvrdnjom da je Đukanović predsjednik, lako je odgovoriti – smišljeno je i otvoreno, i planirano – lagala!  Jasno je da Vasiljevićkoj nije smetala navodna galama koju smo, navodno, stvarali ja i Marić,  jer nikakve galame nije ni bilo,ali, i da je bilo, na mjestu na kojem je sjeđela sa mužem, nije je nikako mogla čuti ni doživjeti kao takvu. Međutim, Vasiljevićkino štićenje Đukanpovića, i njena navodna odbrana Đukanpovića, dokazuje samo jedno:  da se, u konkretnom slučaju, radi o brižljivo pripremljenom planu mojeg izazivanja i  naređenju za njegovo izvršenje. A taj plan i naređenje pripremali su se dugo vremena, i došli su sa visokog mjesta crnogorske diktatorske piramide, u njega su dobrovoljno  instalirani Vasiljevićka i  njen muž, kao sigurni okidači! Ali, i da je Đukanović bio, u trenutku izvršenja krivičnog djela, predsjednik, kakve veze ta činjenica ima sa mojim navodnim kršenjem zakona?Nikakve! Inače, da Vasiljevićki smeta „buka“ kao što joj je „smetala“ toga dana, onda bi cijela Crna Gora, svakodnevno, trebala da bude hapšena i mlaćena, i ubijana, zbog hiljada prijava raznoraznih Vasiljevićki, a svi bi primorski gradovi, uključujući i Hercegnovi, kroz taj status masovnih hapšenja i mlaćenja, i ubijanja, prolazili svakog ljeta, jer je buka u njima ljeti nesnošljiva, i traje do kasnih večernjih i ranih jutarnjih sati!

Englez se vraće za svoj sto, ja odlazim do WC-a, ali me prilikom ulaska zaustavljaju neki veseli momci, nasmijani, i traže da sjednem s njima. Prihvatam, naručujem malo pivo, kratko pričamo, smijemo se, ostavljam pivo nedopijeno i kažem im da moram na ručak. Plaćam piće, izlazim, prolazim terasom do trase šetališta, potpuni je mir i red, ali me tu, tačno pred metalnom ogradom šetališta Škver,  čekaju specijalci iz interventnog voda. Pitam ih mirno: „Je li vas Milo poslao da me hapsite? Ja ću poći sa vama, ali me privoditi ne smijete!“ Jedan me odmah, iz čista mira, i bez ikakavog povoda, snažno udara treniranim udarcem smrti, sa dvije otvorene  šake, svom snagom u bradu, to je bio optuženi Jauković! Istog časa sam u nokdaunu,  letim u vis metar, padam na ogradu, odbijam se od nje, padam na pločnik, dobijam udarac od optuženog nogom punom snagom u rebra, udaram glavom u pločnik,  gubim svijest! Odmah mi se nesvjesnom stavljaju lisice na ruke koje mi se stavljaju – na leđa, vuku me četrdeswte metara do policijskog vozila i odvode ne u bolnicu, ni hitnu pomoć, već u prostorije MUP-a. Sazanaću da je optuženi odmah pošao u hitnu pomoć  i pokazao površinsko crvenilo  desne mu strane vrata! Ali, to crvenilo nije bilo od mog udarca, jer takvog udarca od moje strane bilo – n i j e, a da nikakvog mog udarca bilo nije potvrdili su  svi svjedoci. Ovaj postupak optuženog  imao je samo jednu funkciju – da lažno prikaže događaj, i da pruži opravdanje za smrtonosni napad optuženog na mene! Zašto? Odgovor je očigledan, plan im nije uspio, preživio sam samim čudom, i treba svaliti sve na – mene, a policiju ne samo zaštiti, nego je proglasiti junačkom – branila se od poznatog pučiste, pljačkaša, sluge Slobodana Miloševića I njegovog ratnog saveznika i ratnog huškača, švercera droge, oružja, ljudi, cigara, nasilnika, lopova, lupeža, lažova, vlasnika glavne banke, vlasnika sve Crne Gore, i najbogatijeg kriminalca svih vremena – to jeste –mene, Slavka Perovića!  Ali, odakle optuženom rumenilo na vratu? Znači – sam se šklepio prije prijavljivanja u hitnu, i to predstvljao kao – moj udarac, na koji je reagovao, da bi svoj život spasio, smrtonosnim udarcem nanešenim – meni!

Od udarca, kao što rekoh, letim metar u vazduh i padam na onu moćnu, čeličnu ogradu šetališta, jer plan je bio da se stropoštam iza ograde pa da i od tog pada završim život.Zbog toga me je policija čekala kod ograde, a nije ušla u lokal dok sam bio u WC-u, ili sam u lokalu  sjedio sa onim momcima!

Na terasi i šetalištu nastaje bijes, usmjeren na specijalce. Oni mi, ponavljam, potpuno nesvjesnom, stavljaju lisice,(zar sam im u dubokoj nesvjesti, bio opasan? Nikako, nego me je trebalo javno poniziti i predstaviti kao opasnog siledžiju!) ) ruke su mi na leđima, i vuku me kao vreću po pločniku, čitavih četrdesetak metara, i doslovno me, kao teški prtljag, ubacuju u policijsko auto! Kasnije saznajem da je sa Jaukovićem, i policajcima,odmah po njihovom dolasku i dok sam ja bio u loklau, sa onim veselim momcima, potiho, i s kraja, šušorio Toma Stanić,pijanista, sin slikara Voja Stanića! Mogu misliti o čemu su „pričali“! Želim da pomenem još jednu stravičnu činjenicu, da je panika nastala i među đecom! Neka ekskurzija male đece je sve gledala, a stajali su u redu za kupovinu sladoleda!

Inače, očevici su bili uvjereni da sam ubijen, da sam mrtav,da je napad Jaukovića bio planiran, a đeca su bila sluđena od jeze koju su gledali! Kasnije ću saznati da je optuženi Jauković ranije bio u obezbjeđenju Đukanovića, pa onda i brata mu Aca,  i da je često upotrebljavan kao prebijač u okvirima specijalne policije, te da je, u nekolika navrata, bio navodno suspendovan, zbog nasilja i napada, dva puta suđen, ali i brzo vraćan na isto mjesto.

Jedno je sigurnio: nikad policija nije, prema bilo kome, javno postupila u Hercegnovom kao prema meni, a ta činjenica svjedoči o istini da se radilo o dobro pripremljenom planu mog ubistva!

Saznao sam da toga dana Jauković nije trebao biti na poslu, ni u uniformi, nego da je posebno pozvan za opisani zločin! Javno pitam – ko ga je zvao, i javno pitam: ko je taj koji je napravio čtavi plan, i ko je naredio da policija izađe bez ikakvog razloga za izlazak. I to ne obična policija, nego članovi interventnog voda! Ko je taj ko je mogao, na osnovu bilo čega očigledno vidljivog na mjestu događaja, zaključiti da se radi o kršenju javnog reda i mira, ili bilo kojeg drugog kršenja zakona? Ko je taj iz vrha policije, ko nije odmah morao znati da je takozvana prijava Vasiljevićke čista provokacija i očigledni napad na mene, i režiranje, od strane policije, otvorenog pokušaja moga ubistva? Javno pitam, mada odgovor znam: kako je moguće da mi ni jedan jedini medij u Crnoj Gori, nije dao ni najmanju šansu, ne samo za izjavu, nego za intervju? Javno pitam: kako je moguće da pokušaj mog ubistva nije vijest godine i za svakog studenta novinarstva, a kamo li za medije koji već postoje godinama? O svemu ćuti i lokalni radio Hercegnovi! Kako je moguće da su mediji ledeno zaćutali i ćute sve do danas na ovaj događaj, a suđenje policajcu, koje je u toku, uopšte ne prate, i pored toga što se radi i otvorenom pokušaju atentata na mene? Za razliku od ostalih,  „Pobjeda“ je, čitavih šest dana nakon pokušaja ubistva, dala  prostor za intervju sa Vasiljevićkom, a meni ni redak!

Kako je moguće da se, tokom izborne kampanje koja je slijedila, ni jedna jedina „opoziciona“ stranka nije ni osvrnula na ovaj pokušaj atentata? Ili: kako to da ovaj pokušaj ubistva za njih nije događaj koji se tiče prvenstveno politike? Kako je moguće da se ambasade: SAD, Velike Britanije, Njemačke, Francuske, nijesu udostojile bilo kakvog komentara.Kako to da ni jedna, od stalno u medijima prisutnih „nevladinih organizacija“, nije puštila ni glasa?

U dubokoj nesvjestii odveli su me u stanicu MUP-a, držali su me namjerno u dubokoj nesvijesti i pod ključem – čitava dva sata! Ovdašnji  komandir interventnog voda  je izvjesni Bojović, a načelnik MUP-a izvjesni Banićević, a inspektor koji je tamo bio, neki je Konjević.Bilo je tamo još šest, sedam inspektora, svi su čeklai moju smrt! Ljekari nijesu hitno pozvani, niti sam hitno odveden u bolnicu, što je profesionalna, zakonska, ali i ljudska obaveza policije?  Zašto se tako postupilo? Ja znam odgovor: Čekalo se da, od unutrašnjeg krvarenja – umrem! Takođe, znalo se da sam operisan januara 2010.g, da mi je skidana i vraćana čeona kost, očekivalo se da će mi glava, od udarca, ili pada, biti raspolućena!

Bračni par Vasiljević bio je pred zgradom MUP-a, bili su tu i neki krasni ljudi koji su protestovali, tu je bio i Vaso Marić, navodni moj saučesnik, koji nije bio ni pritvoren. Došla je odmah Helena Vučetić, vikala je, svađala se sa policijom, vršila je pritisak da zovu ljekare! Isti pritisak vršili su I prisutni pred hitno zaključanim ulaznim vratima MUP-a! Slagali su i kako ja – odbijam da ljekari dođu, što su svi prisutni odmah razumjeli kao laž policije!!! A ja sam, ponavljam, bio – u dubokoj nesvijesti. Konačno, kad su postali svjesni da od moje smrti nema ništa, a molili su da mi smrt dođe od unutrašnjeg izliva krvi u mozak, ili u pluća, prebačili su me u hitnu. Tu je odmah konstatovana kontuzija glave i grudnog koša, i ogrebotine na koljenima i tijelu. Probudiću se, konačno, u Meljinama, na intezivnoj njezi, đe je konstatovan lom rebra i krvni podlivi na tijelu.
Pitam: Zar se situacija, kada se to tiče prijave o mom remećenju javnog reda i mira,  a suštinski: na mjestu pokušaja mog ubistva, nije trebala, od strane policije, hitno p r e t h o d n o provjeriti, posebno uzimajući u obzir da sam ja, Slavko Perović, meta prijave? Kako je moguće da policiji i ne  pada na pamet,  da je Vasiljevićkina prijava – namjerna provokacija? Ili je naredbodavac, sa Danijelom Vasiljević koja je „prijavila“ slučaj, i njenim mužem,  već prethodno režirala i pripremila čitavi plan mog ubistva? Ja znam, na osnovu procjene dokaza, kako pojedinačnih, tako i svih u cjelini,  da je u pitanju ova druga varijanta – postojanje plana, jer da nije sve planirano i režirano, pokušaja ubistva bilo ne bi! Ali – bilo ga je, desio se! Ovome dodajem i istinu, potkrijepljenu narednim javnim pitanjem: Što su specijalci zatekli kad su dojurili na lice mjesta? Zatekli su potpuni red i mir! Nije bilo ni slomljene čaše, ni prvrnutih stolica, ni prevrnutih stolova, nije bilo graje, ni buke, nije bilo povrijeđenih, nije bilo tuče, nije bilo obračuna! Đe sam ja bio, kao izvršilac djela „remećenja javnog reda i mira“, kada su specijalci došli? Đe? U WC-u, ili unutar kafića, sa onim momcima, veselo sam ćaskao.Kad su stvari takve kako su opisane, čemu uopšte intervencija policije? O čemu su odmah šušorili policajci, čim su došli, sa sinom slikara Voja Stanića,  pijanistom Tomom Stanićem? A sa Vasiljevićkom? Da li je moguće da su, specijalci, više vjerovali naredbodavcu i Vasiljevićkoj, nego sopstvenim očima? Kako se moglo desiti da odmah ne shvate kako je Vasiljevićka, prijavljivanjem slučaja, očigledno lagala, jer slučaja bilo – nije! Kako joj odmah nijesu rekli: Gospođo Vasiljević, vaša prijava nema nikakvog pravnog osnova, teško ste pogriješili, ako već nijesu šćeli da joj kažu – namjerno nas varate gospođo Vasiljević! Zašto se onda sve desilo? Odogvor je samo jedan –  njih nije bilo stalo za očiglednu istinu, koju su odmah utvrdili, istinu da nikakvoga remećenja javnog reda i mira uopšte nije bilo! Oni su nastavili da izvršavaju naređenje koje je glasilo: ubijte Slavka Perovića!

Da je sve bilo prethodno planirano, svjedoči i, samo na prvi pogled, sramotno ponašanje lažnih crnogorskih medija koji su, očiglednom pokušaju mog ubistva, posvetili tek – mali prostor, ispunjen kratkim izjavama malog dijela funcionera DPS i njihovih opozicionih slugu – i poslije toga nastao je, za mene potpuno očekivani – muk! Totalni! Ledeno ćutanje, kojem smo svi svjedoci! Zašto mi novinari nijesu odmah ponudili, ne samo izjavu, nego moju analizu događaja, intervjue sa mnom, i tome slično? Zašto me bilo nije na televizajama, radio stanicama, štampanim medijima? Zašto su se, isto tako kao i mediji, ponijele i lažne nevladine organizacije? Samo zbog jedne stvari –  stvarni vlasnik i komandant ne samo medija,svih političkih stranaka i nevladinih organizacija u Crnoj Gori, naredio je – m u k!

Evo fotografije ograde, snimljene 06.06., odmah nakon pokušaja ubistva, a koja je odmah 07.06. uništena, da ne bi poslužila kao dokaz siline smrtonosnog udarca! Kao što se vidi, udarom mog tijela u ogradu, ista se iz samog temelja pomjerila čitavih 10 centimetara!

Kojim me udarcem pogodio optuženi? Evo odgovora:

NA INTERNET ADRESI: http://theselfdefenseco.madmooseforum.com/viewtopic.php?p=6052&sid=cc2ed83426558becf43391bd4a49601e

NALAZI SE DETALJNA ANALIZA SMRTONOSNOG UDARCA – ČIN DŽAB (CHIN JAB), U KOJOJ SE OPISUJE OVAJ SMRTONOSNI UDARAC.

(NAPOMINJEM DA SE U MOM SLUČAJU RADILO O DABL ČIN DŽABU (DOUBLE CHIN JAB), KAKO BI SE DUPLIRALA SNAGA I OVAKO SMRTONOSNOG UDARCA, KAD SE ON IZVODI I JEDNOM ŠAKOM. DUPLI UDARAC JE IZVEDEN KAKO BI SE BILO 100% SIGURNO U NJEGOV SMRTONOSNI REZULTAT, ODNOSNO U 100%-TNU MOJU SMRT. A U OPISU OVOG UDARC STOJI:

“OŠTEĆENJA KOJA NASTAJU OD ČIN DŽAB UDARCA (UDARAC U BRADU)

Od svih tehnika koje se uče na kursevima, mislim da Chin Jab (Čin džab) mora biti jedan od najrazornijih.

1) U bradi se nalazi mnogo nervnih završetaka, zato kada se ona snažno udari, tjera tijelo da potjera krv u organe…zbog toga se ova mogućnost nokauta u bradu koristi u boksu…“Staklena brada“ je termin koji se koristi u boksu…

2) Druga stvar koja se dešava je rapidan i žestok pritisak kičmene moždine na zadnji dio vrata. Treba upamtiti da je najveće čvorište nerava upravo u bazi lobanje. Ovaj udarac se koristi kako bi se na njih izvršio najveći mogući pritisak. Ovo proizvodi oštećenje moždine, i šalje strahovito žestoki električni impuls kroz tijelo.

Takođe, u teškim slučajevima, odvaja glavu od kičmene moždine. Veoma razarajuća, veoma smrtonosna tehnika kad se upottijebi dovoljno snage. Kada Demian (trener) kaže, „ U suštini, pokušavaš da mu skineš glavu“. On se ne šali. To je cilj baš ovog udarca. Takođe, on ne pretjeruje. Carl Cestari (trener), kaže da je postojao ubica mafije ili bande koji je ubijao ljude isključivo ovim udarcem. Tako smrtonosan? Da. Ako tako funkcioniše za kriminalce, funkcionisaće na isti način i za tebe.

NA DRUGOJ INTERNET ADRESI:

http://www.youtube.com/watch?v=6NCZi18ZXho

NALAZI SE DRUGI OPIS SMRTONOSNOG UDARCA, ČIN DŽAB (CHIN JAB), u kojem, licencirani opštepoznati trener borilačkih vještina, Keli Mekkan, tvrdi sljedeće:

„Moraš biti pažljiv pri izboru čin džab-a, kao udarca, jer je on u nizu svih udaraca, na samom vrhu opasnih.

Ako ćeš nekoga udariti ovim udarcem moraš biti spreman na to da ćeš ga najteže povrijediti – zato ga nikad ne primjenjuj na nekome ko je pijan, ili nekoga ko ne želi da te istinski povrijedi.

Ovo oružje(udarac) dolazi odozdo , udarcem u bradu. Taj udarac će najžešće gurnuti unazad velikom silinom protivnikovu glavu, i on će završiti na podu.

Ovo je najopasnija tehnika koja će sigurno proizvesti ozbiljne posljedice – da li ćeš ga ubiti, ili mu slomiti vrat – ne znam, ali znam da od svih udaraca koje možeš izabrati – taj je najrazorniji!“

NA NAREDNOJ INTERNET ADRESI : http://www.assassinstradecraft.com/Silent_Killing.html

NALAZI SE UDŽBENIK POD NAZIVOM “SAJLENT KILING” (TIHO UBIJANJE), U KOJEM JE UDARAC ČIN DŽAB, PRIKAZAN NA SLICI, A IZNAD KOJEG PIŠE SLJEDEĆE:

“ FOTOGRAFIJA ISPOD JE FOTOGRAFISANA NA STVARNOM TRENINGU BRITANSKIH KOMANDOSA U DRUGOM SVJETSKOM RATU, I POKAZUJE  JEDNOSTAVNU, A MOĆNU TEHNIKU KURSA “TIHOG UBIJANJA” –ZVANU –  ČIN DŽAB!

NA ČETVRTOJ INTERNET ADRESI

http://books.google.me/books?id=gLzBZYe2wgYC&printsec=frontcover#v=onepage&q&f=false

NALAZI SE UDŽBENIK ZA OBUKU AMERIČKIH MARINACA, U KOJEM SE SMRTONOSNI UDARAC – ČIN DŽAB OPISUJE NA SLJEDEĆI NAČIN:

“Čin džab može trenutno baciti u nesvijest protivnika I proizvesti ekstenzivna (ogromna) oštećenja vrata I kičme. Površina kojom se udara je donji brid otvorenog dlana.

Ruke kao oružje se mogu koristiti kada se zadaju sljedeći udarci: čekić-šaka, čin džab; ruka-nož; udarci laktom..”

Ovakvih  internet stranica u kojima se tretiraju borilačke vještine  opisuje smrtonosni udarac čin džab imate na desetine hiljada, a isti je broj  knjiga-udžbenika borilačkih vještina.

Zbog svega što sam rekao i dokazao ovim  svjedočenjem pred sudom, ja oštećeni Slavko Perović predlažem vam sljedeće I na zakonu osnovano:

1. Da prihvatite istinu da se u konkretnom slučaju radi o planiranom pokušaju mog ubistva, i da se radi o pokušaju s umišljajem;

2. Da, časni sude, donesete odluku o svojoj stvarnoj i mjesnoj nenadležnosti  i predmet proslijedite višem sudu kao stvarno i mjesno nadležnom!

Na kraju  želim da podsjetim časni sude, koga je optuženi Jauković,  s predumišljajem pokušao da ubije:

Zovem se Slavko Perović. Rođen sam na Cetinju 2.08.1954.g. od oca Vukašina, novinara pred II svjetski rat, sardnika nekoliko listova, komuniste po uvjerenju,članom pokreta otpora,  novinarom poslije rata i književnikom koji je objavio pet romana i poemu “Mamajev Kurgan” o staljingradskoj bici, i majke Zoraide, rođene Nakićenović, iz Kuta, Zelenika, opština Hercegnovi, domaćice.

Ja lično osnivač sam prvog slobodnog omladinskog glasila u Crnoj Gori koje se zvalo “Mi” i bilo odmah zabranjeno nakon drugog broja; osnivač sam radio Cetinja; osnivač sam Turističke organizacije Cetinja; bio sam direktor pravnih i opštih poslova “Narodnog muzeja Crne Gore”  dao ogroma doprinos njegovom renoviranju od posljedica aprilskog zemlkjotresa 1979.g.; promijenio sam ime dotadašnjih “Cetinjskih muzeja” u  ime “Narodni muzej Crne Gore”; u muzeju sam osnovao prvu antikvarnicu u Crnoj Gori u kojoj se moglo kupiti mnogo knjiga štampanih o Crnoj Gori  po prvi put i crnpogorska narodna nošnja; rekonstruisao sam i uzdigao turističku službu “Narodnog muzeja”; bio sam direktor Državnog arhiva Crne Gore i bukvalno spasio od totalne propasti milione arhivskih dokumenata; osnovao samo arhivsku mrežu Crne Gore, a bio sam predsjednik Udruženja arhivskih radnika Jugoslavije; osnivač sam i osmogodišnji predsjednik čuvene  Književne opštine Cetinje posredstvom koje sam Cetinju vratio mjesto kulturnog centra Crtne Gore i u njemu organizovao na hiljade programa; u njeno ime izdao sam 42 knjige, objavio prvu knjigu drama u Crnoj Gori, prvu knjigu karikatura u Crnoj Gori, osnovao književnu nagradu “Aleksandar Leso Ivanović” bavio se vraćanjem istorijskog sjećanja Crnoj Gori, vaspostavljanja svetog Cetinja, pokrenuo  osnovao slobodni časopis za književnost, nauku I kulturu i dao mu ime ARS; osnivač sam cetinjskog kulturnog ljeta, kao  I  Susreta jugoslovenskih slikara na Rijeci Crnojevića; osnivač sam galerije slika na Rijeci Crnojevića  koja se nalazila u kući Sv. Petra Cetinjskog;  kao borac za nezavisnu Crnu Goru isključen sam iz SKCG I zbog  objavljivanja knige “Etnogenezofobija” Sava Brkovića. Osnivač sam i utemeljitelj LSCG i crnogorskog antiratnog pokreta,  Matice crnogorske, Crnogorskog helsinškog komiteta, crnogorskog PEN-a, udruženja nezavsnih književnika Crne Gore, udruženja nezavisnih novinara Crne Gore, obnovitelj sam i utemeljivač obnovljene Crnogorske autokefalne crkve, osnivač sam  neđeljnika “Monitor”, prve slobodne novinarske crnogorske agencije “Montenafax”, radija “Antena M”, televizije “Montena”; osnivač sam lista LSCG zvanog “Liberal” i drugog njegovog lista zvanog “Respekt”; izdavač sam jedine knjige o januarskom državnom udaru 1989.g.; izdavač sam prvog pravopisa crnogorskog jezika lingviste Vojislava Nikčevića, prve istorije crnogorskog naroda, istoričara, pokojnog Dragoja Živkovića, pokretač prvog crnogorskog stripa koji se objavljivao u “Liberalu”, i još mnogih drugih izdanja; u okviru LSCG osnivač sam pokreta “Mladi liberali LSCG”I  prve ženske političke  organizacije, po uvođenju višestranačja u Crnoj Gori, Foruma žena LSCG; organizator sam stotina i stotina mitinga LSCG po Crnoj Gori, i ogormnog broja njegovih prezentacija; organizator sam prijema LSCG u Liberalnu internacionalu i izabran sam za  podpredsjednika Liberalne internacionale; bio sam jedini advokatski pripravnik u Crnoj Gori 1978.g. i najmlađi crnogorski pravnik sa položenim sudskoadvokatskim ispitom; bio sam najmlađi javni tužilac Crne Gore; bio sam predsjednik Saveza reformskih snaga Jugoslavije za Crnu Goru i predsjednik njegovog poslaničkog kluba; bio sam prvi opozicionar kohji je uzeo riječ u crnogorskom parlamentu; bio sam predsjednik poslaničkog kluba LSCG I poslanik petnaest godina; pokretač sam ideje da narodna pjesma “Oj svijetla majska zoro” bude himna LSCG; izvukao sam na svjetlost dana stare crnogorke zastave, crnogorsku krunu, crnogorsku crkvu,   ostala crnogorska znamenja kao I potpuno zaboravljene Vojislavljeviće, Balšiće I Crnojeviće!

Svojim djelovanjem ja i LSCG  bukvalno smo spasili glave Bošnjaka, Albanaca, Hrvata, Crnogoraca u CG, a borili se za prava Srba kako u CG, tako i u Srbiji; prvi je LSCG razvio crnogorsku zastavu na jarbol ispred crnogorskog parlamenta,  nasuprot naoružanoj policiji, kad nam je zabranjeno da posjetimo Bijelo Polje; zastavu je na jarbol iznio pokojni  liberal Saša Raonić; prvi sam u Crnoj Gori, pored mog pokojnog oca Vukašina, koji je to uradio 1971.g. javno rekao da govorim crnogorki jezik i borio za njegovo vraćanje; LSCG je prva organizacija koja je organizovala sviranje stare crnogorske himne “Ubavoj nam Crnoj Gori”; spadam u red rijetkih kojin su dali punu podršku osnivanju haškog tribunala, a u tom smislu sam jedini politiačr sa teritrija Srbije I Crne Gore koji je bio primljen kod sekretara UN Butrosa Butrosa Galija; prvi sam prešao Debeli brijeg, posjetio oslobođeni Dubrobnik, i bio prvi iz Crne Gore koji je na dan sklapanja primirja bio u razorenom Sarajevu; objavio sam prvu knjigu drevnih geografskih  karata Crne Gore autora pokojnog Jevta Milovića, kao I Poslanica Sv. Petra Cetinjskog; osnivač sam udruženja američkih iseljenika i pokretač osnivanja sličnih udruženja u drugim državama; osnivač sam nevladine organizacije “Sloboda” i portala “Dejli njuz”, i na kraju – pjesnik sam sa tri objavljene zbirke poezije i pokretač sam tri moja bloga. Ima toga još, ali je za ovu priliku, časni sude, i ovo dovoljno.

Ali, dodajem još jednu stvar: CRANS MONTANA FORUM, najpoznatija svjetska organizacija koja svake godine okuplja na svojim skupovima elitne svjetske ekonomiste, a po funkciji I najpoznatije predsjednike i premijere svjetskih država, pozvala me u svojstvu SPECIJALNOG GOSTA na njihov skup koji se održao od 28. juna do 1. jula 2012.g. u Bakuu, glavnom gradu Azerbejdžana. Ovaj specijalni poziv mi je uputio osnivač i izvršni  predsjedavajući Crans Montana Foruma gospodin Žan Pol Karteron u ime  predsjednika Azerbejdžana, gospodina Alijeva, koji je predsjedavao ovim svjetskim samitom.  Poziv mi je stigao šest dana prije pokušaja mog ubistva, a to znači 31-og maja 2012.g. Na tom samitu trebao sam da se sretnem sa brojnim najznačajnijim ličnostima svijeta, a tema samita je bila: “Kakav će biti svijet sjutrašnjice”. Moj put u Azerbejdžan zaustavio je pokušaj mog ubistva. O svemu ovome obavješteni su svi crnogorski mediji i ni jedan jedini ovu kapitalnu informaciju nije ni prenio, a kamo li komentarisao! Isitičem da sam na skup pozvan kao osnivač Liberalnog saveza Crne Gore, a NE po osnovu bilo koje funkcije koju u Crnoj Gori i nemam!

SLAVKO PEROVIĆ

Advertisements

Comments on: "ROČIŠTE, 17.01.2013.g." (15)

  1. Evo čitam o suđenju i Vašu izjavu sa ročišta… Ne znam da li od bijesa i ovakve stvarnosti da plačem ili da se smijem. Kad ćeš narode Crne Gore da izvadiš svijest i srce iz naftalina, kad ćemo jednom za svagda reci NE mafiji, lažima, prevarama, nečojstvu, itd. Što čekate ”akademski građani” ? Bolje vrijeme, više plate ali pod vođstvom istih? Je li ovo život dostojan čovjeka, je li ovo ono sto želite i sebi i đeci? A želite već 20 i kusur godina…
    Radujete li se izborima za novog predsjednika, kako ste zadovoljni ”novim” premijerom? A?
    Je li vas sramota tzv narode? Pitate li se, kad liježete i ustajete, do kad ovako? Ne vi nista.. Ništa se vi ne pitate. Zna se ko se pita NAŽALOST. Eto vam ga…

  2. Sonja Radosevic said:

    Gospodine Perovicu, ISTINA je iz Crne Gore procerana. I ne samo iz Crne Gore.

    Da jeste pokusaj ubistva u pitanju jasno je svima koji to hoce da vide jer ipak, samo na Vasem blogu jasno je iscrtana buducnost Balkana, uloga Djukanovica i ostalih ucesnika u zlocinima 90-ih, u kreiranju Male Velike Srbije.

    ,,I jos nesto ,,Stvarni vlasnik i komandant ne samo medija,svih političkih stranaka i nevladinih organizacija u Crnoj Gori, naredio je – m u k!,,
    Tacno tako.

    Svako dobro !

  3. rajko zoric said:

    sve po ocekivanju. sta drugo ocekivati u zemlji dje disu teski govnari. Slavko se skoro vise nema kome ni obratiti, stoki su sasvim po mjeri milo i njegovi jadovi. Od kada je uzjahao milo od tada niti ima sudstva niti policije, niti jedne institucije, to je sve jedna septicka jama. Pa neka onda u toj jami plivaju novokomponovani crnogorci, prijatno im bilo ko sto im je sada! Amin!

  4. Odmrzni Slavko LSCG, toga se najviše boje. Samo čekam totalni krah “opozicije” na predstojećim izborima. To će biti takav krah da će se stanovnicima i stanovnicama sledit krv. Tek će da vide koliko im je život jeftin.

  5. pojesce se g..nari izmedju sebe i doci ce jos veci, iako je od ovih bit veci – tesko. nazalost.
    slavko, drzi se!

  6. Chuda se ipak desavaju!Drugog objasnjenja nema.
    PROZIVIO JOS STO GODINA I LOVOVA NA SEBE KA STO HOCES!!

    NEMA DANA DO SUDNJEGA DANA NEKA ZNAJU NARUCIOCI KAD VEC IZVRSIOCI NE MOGU DA SHVATE DA JE JEDNA RUKA,RUKA SVEVISHNJEGA!!!

    Jaukovicu,a tvoja ruka ti se osushila ka sto ti se mozak osusio pa ti zelim duuugu i bolnu smrt.
    Smrdo,poremecena.

  7. Angus Young said:

    Ovakvi pokusaji ubistva na politicke neistomisljenike su samo karakteristicne za teske diktature, u kojim je drzava zapravo teroristicka, jer koristi sve metode za uklanjanje onih koji razlicito i slobodno misle.

    Koliko sam se samo naslusao licno o brutalnosti i nasilju crnogorske privatne policije ne znam ni ja sam, a napad na Slavka Perovica je samo dokaz da se ne radi o policiji jedne drzave, vec o egzekutorima koji su pod komandom vrha vlasti u jednopartijskoj, teroristickoj i mafijaskoj tvorevini koja se zove Crna Gora.

    Svi obicni stanovnici Crne Gore bi se trebali zapitati sta se moze desiti njima, ako se ovakav brutalni i mucki napad desio Slavku Perovicu.

    Svi stanovnici Crne Gore bi se trebali zapitati da li su oni robovi koji moraju da cute ili bi trebali, ukoliko imaju iceg ljudskog u sebi, da dignu glas protiv terora drzave, nevezano da li je u pitanju g.Perovic ili bilo ko drugi. Shvataju li da je ovaj napad bizarna i jeziva prijetnja svima njima od strane mafijaske drzave?

    Zapitajte se, vi mladi narocito, vrijedi li vas zivot necemu ako vjecito saginjete glavu pred nasiljem i terorom, pod manipulacijom, pod strahom…Predhodne generacije su vam ostavile ruglo od drustva i drzave, sa najprimitivnijim sistemom vrijednosti, a vi takodje razmislite kakav cete svijet ostaviti vasoj djeci, ukoliko budete i dalje slijedili put mafijasa, pljackasa, i brutalnih terorista preobucenih u odijela i uniforme drzave koja im daje legitimitet da rade sta zele.

    Ukoliko imate savjesti i ljudskosti, bez obzira kom politickom opredjeljenju pripadate, i svi koji su u mogucnosti, na dan sledeceg rocista g. Slavku Perovicu, izadjite na ulicu i prosetajte u znak PROTESTA ispred stranih ambasada u Podgorici, cime cete braniti svoj dignitet kao gradjana, ukoliko sebe jos tako dozivljavate. Protestna setnja u znak podrske Slavku Perovicu je ljudski gest koji je bio zrtva nasilja drzave u kojoj zivite.

    Svako okretanje glave i cutanje je najvise poguban po vas koji padate u provaliju bez kraja i iz koje se vise nikad necete moci vratiti.

    Pozdrav svim liberalima, koji su bili na rocistu u Herceg Novom i pokazali svoju ljudskost, cast, ponos i nepokolebljivost da se braneci tudje dostojanstvo, brani dostojanstvo nas svih.

  8. Bio si briljantan Slavko…Mislim da si ih juce ” nokautirao” tamo ostali su bez teksta…Imala sam osjecaj da te sudija poslije tvojih fenomenalnih intervencija cak i blagonaklono gledao…=D…Jedno kratko prelijepo druzenje juce i onaj osjecaj zadovoljstva da si jos uvijek nas ” stari Slavko” i da udbaske izmisljotine o tvom navodno losem zdravstvenom stanju nemaju veze sa istinom…Zivioo nam….=D

    Ljilja

    • U svemu ovome meni je najstrašnije što su vam stavili lisice dok ste bili u nesvijesti, a zatim odvukli u stanicu policije i čekali smrt. Ali prevarili su se, ima neko ko je moćniji od njihovih čin đzab udaraca i želja. Taj neko će se već pobrinuti i dovesti stvari na svoje mjesto. A ja se pitam đe su potomci naših prađedova koji se ne daše vezat u lance, ima li vas više među žive. Nema ………šapnuše mi……..

      • Blago tebi đe ti šapću…meni su za vrat, vrište u svih šesnaes’ e’o 25 godina:)
        Kažem vam ja, prijatelji moji, liše Njegoša, Petra Cetinjskog, Nikole, Krsta Zrnovoga, Sloba Pejovića i Slavka i još nekolicine (blokiram ponekad) ođe čoeka nije bilo. Ovom stokom mlatara kako kome volja, ništa im sveto nije. Da jes’ druge bi pjesme pjevale, ne bi sebe dovodili do statusa petparačkih kurvica, a to i jesu, kako muško tako i žensko. Propalo se. ka i jes.

  9. slavkova genijalna teza o Maloj Velikoj Srbiji se polako ostvaruje. citajmo izmedju redova. Milo mafijas dobija od Dodika mafijasa nagradu usred Banja Luke. Milo je podrzao SNS pred izbore u Srbiji. Vucic mu brise optuznice i potjernice za njegovim pajtosima. nesto se mora dati za uzvrat. danas nikolic dolazi u cg i zove srbe iz cg da udju u vlast. lekicu se sprema predsjednicka fotelja. sta je lekic? Velikosrbin. i, eto vam, slavkovo predvidjanje se ostvaruje. sve nadgleda USA.

  10. Mala Velika ce se sastojati od rep srpske, cg, srbije sa sjevernim kosovom. jug srbije ostaje zariste za USA interese, sukob albanaca presevske doline sa Srbijom. kosovo se dijeli i opet potencijalno zariste.

  11. Sa Lovcena Vila Klice,Perovicu Predsjednice !!

  12. Crna Gora ima sedam Petrovica ali samo jednog Slavka Perovica!

  13. Gospodine Peroviću, pitao bih vas da li se možemo uskoro nadati vašoj političkoj autobiografiji ukoričenoj u knjigu čiji će sastavni dio biti i fotografije koje će kompletnu priču predstaviti na veoma lijep način?
    Ovo vas pitam jer je evidentno da se sve više ljudi koji su se nekada aktivno bavili politikom, odlučuju na pisanje političke autobiografije.
    Poslednji u nizu, do sada, je dr Božidar Bojović koji između ostalog u svojoj političkoj autobiografiji, obrađuje i vrijeme rada i političkog trajanja Narodne Sloge.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

Tag Cloud

%d bloggers like this: