A great WordPress.com site

O NAČERTANIJU

Nastanak katastrofe po srpski i druge jugoslovenske narode, poznat kao „Načertanije“ počeo je 1844.g. pojavom „Načertanija“ koje je predstavljalo tajni program političkog i vojnog djelovanja Srbije, sve do Slobodana Miloševića i njegovih crnogorskih saveznika! „Načertanije“ je javno je objavljeno Srbima u samoj Srbiji tek1906.g. Imalo je direktan uticaj i na režirani ishod, ne samo upravo zavrsenih laznih izbora u Prolibgori, nego i na javno ubijanje Crne Gore osamnaeste, njenom izdajom od strane Srbije, nego i na dvostruko ubistvo Crne Gore (1989te i 1997-me!) koje je Đukanović izvršio ne samo proteklih godina, nego ce jos dugo!

„Načertanije“ treba povezati sa pariškim „Hotel Lambert“ koji je bio mjesto dugogodišnjeg okupljanja i političkog djelovanja poljske aristokratije, predvodjene knezom Adamom Čartoriskim, nekadašnjim (1804-1806) ministrom spoljnih poslova carske Rusije koji će se, kao poljski patriota, okrenuti protiv carske politike Rusije koja je gutala sve narode oko sebe okupirajući ih i porušćavajući, pa tako i Poljake. U tom hotelu Čartorijski je okupljao i predstavnike Južnih Slovena smatrajući ih dobrodošlim saradnicima u ostvarenju njegovog plana – bitnog ograničavanja moći carske Rusije svuda, pa i na Balkanu. . U tom smislu ne treba se čuditi, nego razumjeti njegovu saradnju sa Ljudevitom Gajem i njegovim Ilircima, ali i sa predstavnicima kneževine Srbije koja se, ne potpuno, bila tek izvukla ispod ispod petstogodišnjeg robovanja Turcima.

Godine 1842-ge Aleksandar Karadjorđević došao je na vlast svrgavajući , pomoću takozvanih ustavobranitelja, dotadašnjeg kneza Mihaila Obrenovića. Ova promjena na srpskom tronu probudiće kod Čartorijskog staru njegovu nadu, na čijem ostvarenju je pokušao raditi i dok je bio carev ministar, da je moguće, i u novim okolnostima, raditi na stvaranju južnoslovenske federacije (podvlačim federacije , a nikako centralističke države), koja bi bila pod protektoratom Turske. Vidio je Srbiju kao jezgro okupljanja južnih Slovena, pretpostavljajući da bi novonastala država navela Hrvate na korake otvorene pobune protiv Beča i destabilizaciju samog carstva. Za razliku od starog plana koji je bio proruski, novi njegov plan je bio – antiruski i postaće velikosrpski. Takođe, sanjao je o tome da nova država bude katolička. Zbog toga će Čartorijski biti zagovaratelj unijatske crkve na Balkanu. Ali, ima bitna novina u novoj viziji: on vidi Srbe kao nadređene svim ostalim južnoslovenskim narodima! Ovim potezom Čartoriski će potcijeniti Hrvate, njihov broj i uticaj u austrijskom carstvu, što će čitavi projekat ledovno kobno odvoditi u propast. Upravo su odigrani, režirani izbori u Prolivgori, samo jos jedan dokaz krvave balkanske tragedije koja je, iz takvog previda, proistekla.

Da bi upoznao situaciju u Srbiji nakon prevrata, Čartorijski odmah tamo šalje svog agenta Aleksandra Vereščinskog. Zahvaljujući njegovim izvještajima Čartoriski dobija prave informacije koje su takve da on odmah, naredne godine, u Srbiju šalje novog agenta Adama Ličinskog. Ovaj agent ne provjerava stanje samo u Srbiji, nego se upoznaje sa situacijom i pozicijom Slovena koji žive u Turskoj, ali i u Austriji. Pošlo mu je za rukom da uspostavi najtješnju saradnju sa jednim od ustavobranitelja koji su doveli Karađorđevića na vlast, Isidorom Stojanovićem.

A sada, evo specijaliteta čitave priče. Krajem 1840-g. Čartorijski stupa u Vezu sa Nikolom Vasojevićem, osobom koja se lažno predstavljala kao princ, i to srpski. Iz Gornje je Morače, preziva se po očuhu Radonjić, u Rusiji će završiti inžinjersku akademiju. Onda će prebjeći u tursku vojsku. Nakon toga radiće kod knjaza Miloša na projektovanju srpskih utvrđenja! Postaće engleski konzul u Novom Pazaru! Razgovaraće sa Mojsijem Zečevićem o mogućnosti prelaska Vasojevića u katoličku vjeru. Rim ga smatra turskim, Atina ruskim špijunom. Zagonetno će i umrijeti. On će predlagati Čartorijskom stvaranje države Holmija, koja bi se sastojala od Vasojevića i kojoj će on biti – knez! Vasojević se predstavlajo kao Srbin, a Holmiju smatrao srpskom! Ali, više nego iskusni Čartorijski brzo shvata da se radi o prevarantu i avanturisti, i od njega se distancira.Ali, u razgovorima sa Vasojevićem Čartorijski potencira da predviđa saradnju Holmije sa ostalim južnim Slovenima koji žive u Austriji i Turskoj, kao i stvaranje federacije turskih Slovena pod formalnim protektoratom Turske, što je bila jedina mogućnost s obziorom na tadašnje političke odnose među velesilama. Vasojević mu je obećao unijaćenje Vasojevića, odnosno Holmije, i u tom pravcu se nada finsijskoj podršci Vatikana. Čartorijski u tom pravcu dejluje u Vatikanu, ali bez ikakvog uspjeha.Istog časa Vasojević je nestao.

U septembru 1842. godine dolazi u Srbiji do puča, (Vučićeva buna), čiji je rezultat bilo ustavobraniteljsko svrgavanje kneza Mihajila Obrenovića i postavljanje Aleksandra Karađorđevića na prijesto Srbije. Taj puč, odnosno njegov rezultat, odmah je potvrdio i sultan. Ali, taj puč i potvrda sultana, unose haos u politiku ostalih velesila. Jedino se Rusija otvoreno protivila promjeni vladara u Srbiji, odlasku Obrenovića. Austrija, Engleska i Francuska oklijevale su, vagale, ali samo na oko, jer je odlaskom Obrenovića bitno smanjen ruski uticaj na Srbiju, što je bio i cilj značajnog dijela njihove spoljne politike.Sve ovo je poslalo poruku Čartorijskom da je, promjenom dinsatije, srušen njegov stari plan, a da se novi mora prilagoditi novonastalim u Srbiji i njegovim posljedicama. U tom smislu djeluje njegov agent Zverkovski koji je nagovorio vođu puča, Vučića, da se obrati Čartorijskom za pomoć, jer je znao da su ustavobranitelji zaninteresovani za podršku Francuske i Engleske.U tom smislu Čartorijski odmah radi i počinje veliku političku propagandu za očuvanje novodošlog Aleksandra Karađorđevića na prijesto. I ne samo to, on će napisati svoje viđenje nove spoljne poltiike Srbije u v idu savjeta.

Čartorijski je smatrao da se Srbija mora osloniti na Englesku i Francusku. Prema Čartorijskom, glavna opasnost Srbiji prijeti od Rusije i Austrije i zbog toga misli da, u postojećim okolnostima, privremeno se ne smije odbacivati vrhovna vlast Turske. Naprotiv, trebalo bi je koristiti za učvršćivanje srpske moći, jer samo jaka Srbija može, u budućnosti, ujediniti južne Slovene koji sada žive u granicama i na teritorijima Turske i Austrije. Ali, da bi se to postiglo, prethodno mora doći do oslobođenja južnih Slovena. Ono što srpska politika nikad neće prihvatiti, a što je Čartorijski vidio kao porodno i očekivano i onda, njegov je predlog da Srbi moraju odmah uspostaviti prijateljske odnose sa drugim Slovenima: Ilirima, pri čemu se misli se na austrijske Hrvate i Srbe Ljudevita Gaja, koji svoj pokret krste ilirskim.

Samo dio genijalnih savjeta Čartorijskog, prihvatiće srpska politika. Od onih najbitnijih, kao što je ovaj upravo navedeni, neće prihvatiti ni jedan jedini, a tako je i danas! Rezultat: totalní slom Srbije, uništenje Jugoslavije, sultani se prevrću u grobu od radosti, kao i Habzburzi, ali i Staljin, Hitler i Musolini!

Zvjerkovskog uskoro otkrivaju austrijski agenti i on je primoran, u tim okolnostima, napuštiti Srbiju, ali Čartorijski šalje nove agente. Takođe, Rusi, uz prijetnju vojnom intervencijom, zahtijevaju da Aleksandar bude potvrđen u srpskoj skupštini, što se i desilo. Novi agent Čartorijskog u Beogradu je Čajkovski koji će ustavobranitelje nagovoriti da, do takvog zasijedanja potvrde Karađorđevića od strane srpske skupštine, i dođe! Na osnovu toga će Rusija 1843-će potvrditi Aleksandra Karađorđevića za novog srpskog kneza. Ali, na zahtjev Rusije, vođa ustavobraniteljaVučić proćeran je iz Srbije. Ko je, zahvaljujući okolnostima, stvarni gospodar Srbije? Ilija Garašanin, ministar unutrašnjih poslova!

Burne događaje u, i oko Srbije, prate i Hrvati. Oni se nalaze pod strahotnim pritiskom Mađara, njihovim upornim i planiranim pokušajima da zavladaju hrvatskom teritorijom i maďarizuju Hrvate. Nikad od toga neće odustati, bez obira na strašan otpor Hrvata, i bez obzira na autonomni status Hrvatske u okviru austrijskih zemalja pod mađarskom krunom Sv. Šćepana. Isti projekat asimilacije Mađari su sprovodili i nad svim drugim narodima koji su im pripali u austrijskom carstvu. Hrvatski otpor, kako Budimpešti, tako i Beču, proizilazio je iz činjenice da je hrvatsko plemstvo sačuvalo i branilo svoj nacionalni karakter, za razliku od plemstava drugih baroda u carstvu. Treba napomenuti da je nametanje mađarskog jezika Hrvatima, bila ona iskra koja će razgorjeti plamen otpora Ljudevita Gaja i Hrvata, nazvan ilirskim pokretom. Iza čitavog prokreta stajao je grof Janko Drašković. Njegov program je zahtjev za formiranje samostalne, i od Mađarske nezavisne hrvatske vlade. Grof Drašković ze zalagao i za standardizaciju hrvatskog jezika ( u pokretu zvanog ilirski), na osnovi štokavskog dijalekta. Tu činjenicu koristiće Vuk Karadžić da štokavske Hrvate javno posrbljava otvoreno lažući o njima da su – Srbi!

Drašković i Gaj mudro su smatrali da imaju pravo na ilirsko ime, jer su Sloveni svojim osvajanjem asimilirali starosjedeoce Ilire koji su prethodno, od strane Rima, bili romanizovani. Takođe, to nadnacionalno ime omogućavalo je svim drugim južnoslovenskim narodima da se pridruže pokretu čuvajući sebe. Ilirsko usvajanje štokavštine približavalo ih je Srbima, što je bio i jedan od ciljeva pokreta. Ilirci su vjerovali ustavobraniteljima srpskim. Tako je 1841-ve došlo do niza razgovora bliskog saradnika Ljudevita Gaja, Vjekoslava Babukića, koji je zagovarao stvaranje jedinstvenog jezika sa Srbima zasnovanog na štokavštini, ali i ujedničavanja pisma u Hrvata i Srba. U tom smislu Ljudevit Gaj se zalagao kod austrijskih vlasti, pored latinice, i za uvođenje ćirilice u svoje ilirske novine! Takođe je propovijedao da svaki obrazovani Hrvat, mora znati pored latinice, i ćirilicu. Istu podršku ćirilici dao je i tadašnji najpoznatiji hrvatski lingvista Ignjat Brlić, koji je smatrao da će ta činjenica približiti Srbe ilirizmu.Za potporu ćirilici, Gaj će tražiti finsijsku podršku i same Rusije.

Zbog svih navedenih razloga Čartorijski posvećuje svoju pažnju Gajevom ilirizmu i Hrvatima. U ličnosti Ljudevita Gaja on prepoznaje mogućeg partnera za svoje političke akcije, ali ga već vidi i kao mogućeg opasnog političkog konkurenta koji će moći uticati na srpske ustavobranitelje. Iz tih razloga on donosi odluku već1843-će da se sa Gajem i Ilircima raskinu odnosi!

Međutim, Čartorijski shvata značaj bosanskih franjevaca koji su bili listom Hrvati. Želi ih iskoristiti za propagiranje crkvene unije na Balkanu i za ubrzanje ostvarenja svog plana.

Čartorijski želi da podredi hrvatski ilirski pokret srpskim ustavobraniteljima i taj plan on povjerava na izvršenje svom novom agentu u Beogradu, Čehu Františeku Zahu. Ova ideja odgovara Čartorijskijevim već napisanim i datim savjetima Srbiji, za vođenje politike. On vidi da Srbija može ujediniti sve južnoslovenske narode koji žive na području Turske i Austrije. Ali, ova ideja, sama po sebi, lomi Hrvate, dovodi ih u podređeni položaj prem Srbiji, položaj koji oni već imaju u austrijskom carstvu, i protiv kojeg se bore. U viziji Čartorijskog Hrvati bi bili osuđeni na život u državi u kojoj dominiraju Srbi, koja bi nastala pod protektoratom Turske, i postojala bi oslanjajući se na
Veliku Britaniju i Francusku. Ta država, po Čartorijskome, bila bi temelj odbrane protiv širenja ruskog uticaja na Balkan. Hrvati su, iako nesvjesni namjere Čartorijskog, imali potpuno drugo viđenje budućnosti, ono koje Hrvatima donosi slobodu. Oni vide ujedinjenje južnih Slovena oko Hrvatske, a ne oko Srbije. Rezultati su odavno vidljivi: jedan je san o stvaranju Velike Hrvatske, i propast tog užasnog plana, a drugi je san i propast užasnog plana o stvaranju Velike Srbije. Oba plana u nastanku ubijaju Crnu Goru, ali ne samo nju, nego i druge narode! Ovaj velikosrpski, zauvijek je ubio Crnu Goru, nje više nema!

Činjenica o postojanju hrvatske koncepcije Velike Ilirije (Hrvatske) ubrzala je pokušaj Čartorijskog da uvjeri Gaja u prednost svojekoncepcije . I do obrata je došlo! Franjo Zah, sa izaslanikom Ljudevita Gaja Stjepanom Carem, potpisuje sporazum iz kojeg je vidljivo da se Gaj priklanja Čartorijskom. Tim sporazumom su Ilirci potpuno prihvatili koncepciju Čartorijskog – stvaranje južnoslovenske države na temelju i osnovama Kneževine Srbije, a to znači:

Ujedinjenje južnih Slovena pod vladavinom dinastije Karađorđevića; namjeru preuređivanja evropskog dijela Turske, u slovensku državu; Srbija je temelj nove države i predstavnik diplomatskih interesa južnih Slovena; prvi korak je ujedinjenj Bosne sa Srbijom koje će se obaviti posredstvom saradnje Hrvata i Srba što će se postići uticajem na tamošnje: katoličko,pravoslavno i muslimansko stanovništvo; sprovođenje nezavisnih i narodnih djelovanja, ali bez traženja pomoći od Austrije i Rusije, a u slučaju potrebe obraćanje samo englesko-francuskome savezu.

Do ovakvog razvoja stvari došlo je i zbog onog nevjerovatnog pritiska i ponižavanja Hrvata od strane Mađara. Naravno, Zah je vodio razgovore sa Carem pod komandovanjem Ilije Garašanina!

Niko drugi nego Čartorijski savjetovao je novoj srpskoj vlasti da stvori svoj plan za djelovanje u budućnosti. Njegova sugestija, o čemu on nije mogao ni sanjati, postala je temelj za stvaranje Garašaninovog plana, kobnog „Načertanija!“ Njegovu izradu Čartorijski je povjerio Františeku Zahu, i ovaj ga je uradio, a što se onda desilo?

Zah se, gledanjem, uvjerio da je ruski uticaj u Srbiji i dalje prisutan, njegovom jačanju ide na ruku nelogična srpska poltika, ali isto tako i Hrvatska. Požurivao je Garašanina da stvori plan, ali je ovaj kočio pravdanjem da je za izradu plana potrebna saglasnost vlade, savjeta, ali i Tome Vučića. Međutim, to mu je bio paravan da predloží Zahu kako program mora biti tajni, što je Zah prihvatio. Garašanin ga je odmah angažovao za dio plana, ali samo onaj koji se odnosi na srpsku politiku prema južnim Slovenima. Ovo svjedoči da se Garašanin kanio distancirati od Zaha u drugim djelovima tajnog plana, osim Slovena. Zah će svoj zadatak obaviti do aprila 1844-te g. Kopiju plana dostaviće agentu Čajkovskom da ga prouči i da mu javi: da li takav plan može predaci Garašaninu? Krajem maja Zah je dobio saglasnost Čajkovskog. Plan Zah predajeIliji Garašaninu, a on ga je odmah pozitivno ocjenio.

Međutim, František Zach je svoj Plan slovenske politike Srbije smatrao projektom koji se odnosi na sve južne Slovene, onako kako ga je zamišljao Čartorijski. Uzet je u obzir sporazum Zah – Car, kao i postojanje franjevaca u Bosni, i namjera Čartorijskog da se spriječi ruski uticaj na Balkanu, uzeti su u obzir i Zahovi odnosi sa ilircima. Ovome třeba dodati i činjenicu da je Hrvatska narodna stranka, koja je bila političko krilo iliraca, uvijek bila protiv Obrenovića, a podržavala Aleksandra Karađorđevića i srpske ustavobranitelje. Hrvatski patriotizam širio, a to je Hrvatsku udaljavalo od Beča.

Zah je takođe je smatrao da Ljudevit Gaj ne teži stvaranju kraljevine Ilirije, nego srpskog carstva pod vladavinom dinastije Karađorđevića. Ilirsko ime je samo maska za te ciljeve, vjerovao je. Gaj je smatrao da treba propagirati
junačke slike kneza Aleksandra Karađorđevića u srpskoj narodnoj nošnji. Takođe da su , Gaj je smatrao, Srbi i Hrvati jedan narod i govore istim jezikom. Zalagao se za objavljivanje srpskih knjiga u Matici ilirskoj u Zagrebu, koje bi trebale zbližiti Srbe i Hrvate. Gaj će raditi i na jačanju, kako je govorio „srpske narodnosti i srpskog narodnog ponosa među graničarima”.

Zah u svom Planu slovenske politike Srbije zagovara stvaranje južnoslovenske države na temelju Kneževine Srbije koja će, u budućnosti, zamijeniti Tursku. Kao prvi čin takvog ujedinjenja on vidi ujedinjenje Bosne sa Srbijom, ali uz potpuno poštovanje političke i vjerske slobode bosanskog stanovništva. Dinastija Karađorđević mora da bude magnet budućeg ujedinjenja sa Bosnom. U cilju tog ujedinjenja Zah veliku ulogu daje bosanskim franjevcima.
Smatrao je da, putem izdavačke djelatnosti , Franjeci treba da propagiraju katoličku vjeroispovijest, bosansku istoriju i narodnu kulturu. Prema Zahu, na sti način i zbog stih razloga, iste knjige treba da budu prisutne i kod Hrvata, i kod Dalmatinaca koji žive u Austriji, kako bi i kod njih budila svijest o njihovom budućem ujedinjenju sa Bosnom i Srbijom. Zbog toga, smatrao je Zah, bosanski Franjevci moraju biti prisutni i u Srbiji. Makar jedan franjevac iz Bosne, mora bude postavljen u nekoj od beogradskih gimnazija, kao učitelj latinskog. Taj bi franjevac radio i na otvaranju katoličke crkve u Beogradu. Zah je u svome Planu zapravo predstavio viziju poljske pariške aristokratije za potrebu stvaranj države južnih Slovena u obliku „saveza južnih Slovena”, kratko rečeno – južnoslovenske federacije!

Međutim, Ilirci su u to vrijeme paralelno vodili svoju vlastitu političku igru, a kontakte sa Srbijom tretirali su kao neophodan korak otpora prijetećoj mađarizaciji. Ali, svoju igru su tancovali i ustavobranitelji bez ikakve sumnje.

Ilija Garašanin je Zahov plan ocijenio dobrim. Ali, nije bilo tako. Smetalo mu je Zahovo ponuđeno rješenje hrvatskog pitanja kao i ideja o federalnom uređenju buduće države južnih Slovena! Smetala mu je i predložena unija crkava koja je garantovalo ravnoparavnost svih naroda koji bi činili buduću državu, a svuda đe treba pisati Hrvat, Crnogorac, Musliman, Makedonac, Garašanin će stvaljati jednu riječ – Srbin, i drugu – Srbi! Zbog toga je nastalo, ne nikako južnoslovensko, nego velikosrpsko Garašaninovo Načertanije – goli falsifikat progresivnog i južnoslovenskog Zahovog plana! Taj Garašaninov falsifikat i zločinečka politika iz njega nastala, iskopaće Crnogorce i Srbe, zaviti u crno Albance, zločinački uništavati Bošnjake, nametnuti rat Hrvatima, raskupsti u krvi bivšu Jugoslaviju.

Kad se uporedi tekst Zahovog plana sa tekstom Garašaninovog Načertanija, na prvi pogled je jasno da je Garašaninov tekst devedesetpostotni prepis Zahovog plana koji ne sadrži one ključne „detalje“, zapravo samu suštinu!

Ilija Garašanin je originalni tekst Načertanija, ispisan njegovom rukom,
uručio srpskom knezu Aleksandru Karađiorđeviću krajem 1844. godine. Međutim, taj dokument, koji je odredio kobnu sudbinu ne samop srpskog, nego i južnoslovenskih naroda uopšte, biće sve do 1906-te, kada je prvi put objavljen, ostati u porodičnom arhivu dinastije Karađorđević!!! Ali, za dokument će odmah saznati i mati ga tajno u rukama – i austougarska vlast! Tek toliko da se zna…Za svaki Zahov korak, znao je odmah Garašanin, Zah je bio danonoćno praćenšaninove policije.

Garašanin je odmah iz Zahova Plana izbačio naslov :“ Slovenska politika Srbije“ pretvorivši ga u – „Politika Srbije“. Takođe, iz Zahovog plana izbača poglavlje koje je Zah nazvao „Odnosi Srbije s Hrvatskom“. Na mjestu kad Zah uoptrebljava termin „južnoslovenski“, Garašanin ga zamjenjuje terminom „srpski“. Garašanin je falsifikovao, ograničavajući je bitno, i ulogu koju je Zah namijenio bosanskim Franjevcima. Prema Načertaniju centar izdavačko-propagandne djelatnosti třeba biti u Srbiji, nikako ne u „Matici ilirskoj“, u Zagrebu! Garašanin se slagao s upućivanjem na rad u Beograd, jednoga od bosanskih Franjevaca koji bi, osim što bi predavao latinski, bio i veza između Srbije i katolika u Bosni. O gradnji katoličke crkve u Beogradu, nema u Načertaniju ni riječi, i to je izbačeno. Ključno je da, za razliku od Zahova Plana, u Načertaniju nema ni pomena Hrvata, i pored toga što se nekolika puta pominje Hrvatska. Takođe, nijednom se ne pojavljuje termin – Hrvati! Ali, neka velikosrbi crnogorski puknu: Garašanin priznaje dva naroda – Bugare i Crnogorce! Tako je samo u tajnom Načertaniju, ali u Garašaninovoj politici, oba naroda su, naravno – Srbi!

Dalje, Zah u svome planu kaže: „Nova južnoslovenska, srpska država…“, a Garašanin: „Nova srpska država…“!

U „Načertaniju“ se ne pominju ni Karađorđevići, što je urađeno zbog unutrašnjepolitičkih razloga. Obrenovići su bili popularni i njihove pristalice nije trbealo i na taj način, nepotrebno izazivati.

I tako dalje, i tako dalje – sve do jučerašnjih „izbora“ u Prolivgori!

Advertisements

Comments on: "O NAČERTANIJU" (27)

  1. Bez teksta sam osta!

  2. Peko Popović said:

    Ja nijesam, ali valjda zato što sam pismen, a autor teksta i ne baš. O Načertaniju kao svetom gralu i prauzroku svih balkanskih zala govore samo podučeni istoričari, dok pravi stručnjaci odavno znaju da je Načertanije najizvikaniji dokument u ovom dijelu svijeta, koji je samo skupljao prašinu u Garašaninovoj fioci i nikad nije sproveden u djelo. To će da potvrde istaknuti američki istoričari, počev od Džona Lempija pa nadalje. A o činjenici da je za ideju o ujedinjenju južnih Slovena, i Srbima kao stožerom, zaslužan Petar I Petrović Njegoš, i nikakvo Načertanije koje je nastalo pola vijeka kasnije ne može biti relevantno u toj priči. Autor ovog teksta skakuće sa činjenice na činjenicu kako njemu odgovara, daje sebi za pravo da konstruiše čitavu istoriju ovoga prostora na osnovu načela kohezije, a to je devetnaestovijekovna naučna metoda, vrlo problematična, tendenciozna, odavno zaboravljena u istorijskoj nauci, a u ovom konkretnom slučaju – zlonamjerno iskorišćena.

    • Dobro je Popoviću da čitate tekstove na ovom blogu. Dobro je da obraćate pažnju na Slavkova zapažanja. Dobra je vijest što ovako brzo reagujete. Znači, zaintrigirani ste. A, da bi vas, tako stručnog, neko ili nešto zaintrigiralo to mora biti nešto i neko velik.
      A propos zlonamjernog iskorištavanja-na pogrešnoj ste adresi.

      Dosta sam bio kulturan.
      Odjebi Peko Popoviću, odjebi smradu teški udbaški, e trag za tobom i tvojima smrdi!

  3. Ovo je istorija , koja se nažalost niđe ne uči i ne predaje. Slavko zna više od svih crnogorskih istoričara zajedno.

  4. Pero s pumpe said:

    A sve su danasnje istorije naroda na Balkan netacne i izazivaju velikonacionalne politike da se narod zavadja a to rade intelektualci iz tija naroda i kad bi se napravila zajednicka balkanska istorija danas kad bi se svi dogovorili ona bi zazivjela u narod i kroz politiku za jedno tries godina

    Kad bi danas napisali Balkansko nacertanije i da svi potpisu

    A i ko ce da potpise kad su svi navlas nikaki

  5. Komitsko dijete said:

    Dirnes li u Nacertanije ko da si im oba oka dirnuo. Evo ih vec iskacu da demantuju.Tu padaju i lazna zaklinjanja i price o crnogorstvu.

    • Komitsko dijete said:

      Gospodine Lorde,ja ne znam sto ste se vi okomili na mene? Ja sam cijelo vrijeme cini mi se na pravoj strani a vi tako 😦 Pozdrav za Tivat i za gospodina G.L. Ja vas ipak cijenim i postujem uprkos tome sto me vi zelite izjednaciti sa Pekom ili bilo kim drugim.Kada ubuduce budete citali moje komentare dobro protumacite sto je napisano i na koga se odnosi.

  6. Evo vam prilično dobre priče o Nikoli Vasojeviću:

    http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-l/1998/09/article-09.html

  7. Direct Influences

    In order to strengthen the Polish influence on the Constitutionalists’ régime, Prince Czartoryski wrote, in 1843, a special memorandum called Conseils sur la conduite à suivre par la Serbie (10). He got acquainted with the Serbian question during Karadjordje’s uprising . It was as early as 1803 that Czartoryski, in the capacity of Russian Minister of Foreign Affairs, learned from Arsenije Gagovic, an Orthodox Church dignitary from Herzegovina, about the plans of the Serbs to get rid of the Ottoman yoke and restore the state they had lost in fifteenth century. Czartoryski received similar memorandum in 1804 from the spiritual leader of the Orthodox Serbs in Austria, Metropolitan Stevan Stratimirovic, envisaging the creation of a “Slavic-Serbian Empire” with a Russian Prince as its ruler. In the first phase of his political activities, all the way up to 1830, Czartoryski kept advising the Balkan nations, on various occasions, to unite under the protectorate of the Russian Emperor. After 1830, his suggestions, especially to the Slavs, became quite opposite: that they should resolutely resist Russian influence (11).

  8. Peko Popviću, aka Zarazni, prevod prve 3 rečenice je moj dar tebi- Direktni uticaji
    Da bi ojačao uticaj Poljske na Ustavobranitelje, knez Czartoryski je 1843 napisao posebni memorandum po nazivom Conseils sur la conduite a suivre par la Serbie ( moj slobodan prevod je Preporuka ili savjeti Srbiji po pitanju dugoročne politike)….
    A, već kad se praviš toliko pametan i načitan- zlato, toplo ti preporučujem da pogledaš koji sve profesori doktori stoje iza ovih tvrdnji 🙂

    • Dalje, kažeš da ovaj PRISTUP ne pali ni na jednom svjetskom univerzitetu. Lažeš ka pas. Jer, ne radi se o pristupu, već o golim činjenicama. A, sad idi i traži ko je odbranio doktorsku tezu po ovom pitanju na Sorboni 4.

  9. Dalje, vataš se kohezije, ne vataš se činjenice da je Načertanije sačuvano, da je Zahov Plan sačuvan, da su Conseils Čartorskog sačuvani. Pa ko si ti bre? Teraj cigane, pušti se kohezije i stručne terminologije, uvati se činjenica i ljudi koji se istih drže.
    Na takav diskurs vatate ovaj neobrazovani narod eo 200 godina. Neće moći ove noći, jer Slavkov blog je oaza miomirisa u pustinji raspalih, trulih leševa. Zato si ti tako brz, jer u takvoj pustinji lešina jedini kohezioni faktor je Milo Đukanović, grobar. Mislite da zaslužujete ukop dostojan čovjeka, ali varate se. Milo je tu da ve kremira, nikako oživi, a kamo li pokopa kako dolikuje hrišćaninu.
    Kada si vidio cvijet da raste na lešu? Nikada, a i nećeš. Na vas se penju samo lešinari, iz vas samo crvi izrastaju. Truli, umri stoko, bolje zaslužila nisi.

    • Kakva si ti budala, postaješ mi čak i interesantan. Zar nije i tvoja Biljana Srbljanović u drami Pad predstavila Stratimirovića ka grobara Srbije. hahahhahhahaaaaaaa preko mantije pancir hahahahahahaaaaaa
      A, makse budalo!

  10. I to ne ovaj gorepomenuti Stratimirović ( mislim na tekst koji je na engleskom), već Nikolaj Velimirović. Ajde listaj sad malo, obrazuj se, pušti se Vujaklije hahahahhahahaaaaa
    Ne trči pred rudu! vidiš kako vam je sve isprepletano i pretumbano. Meni je jasno da hoćeš da se predstaviš kao intelektualac- multipraktik, jer to je sveopšti crnogorski trend. Vidiš, ja to nisam i ne pokušavam, ali te vazda zdravim razumom i logikom mogu sjes’.
    Ovaj siroti narod misli da ako ne poznaje stručne termine, termine struke, da ne može da učestvuje u diskusiji. Stručna terminilogija je jedan od vidova opstrukcije i obmane. Igrate na kartu nepoznavanja jezika, ali jezika koji i vi jedva razumijete ili ne razumijete uopšte. Odnosno, učite fraze napamet, ka što si ti naučio ovu načelo kohezije, a sve u namjeri da skreneš konverzacuju u drugom pravcu.
    Ali, ne zaboravi da nas ima još elokventnih.
    E, sad, pod mojom elokventnošću ne podrazumijevam prazne floskule i fraze, već nepretenciozno učešće u razgovoru. A, upravo je i to jedan od razloga zbog kojih se divim Slavkovom diskursu.
    I da te sada vratim na početak, jer si mi se malo zbunio-govorimo o velikosrpskoj agresiji, njenim korijenima, odnosno o svemu onome što je uslovilo današnje stanje u ovom dijelu Balkana.
    Ukoliko želiš da demantuješ Slavka Perovića ili nas na ovom blogu uradi to svojski, kako dolikuje kulturnom i obrazovanom građaninu. Do sada si se ponio krajnje malograđanski.
    Ne zaboravi da je Liberalni savez Crne gore elitistički pokret i da se kao takav ne bakće ljudima poput tebe.

  11. Laki, malo si nervozan, ha? Je li ti laknulo što ti se pružila prilika da kažeš što znaš o metodološki problematičnom načelu?
    Meni se čini da jeste, u emotivnom smislu.
    Međutim, ostao si potpuno nijem kada su u pitanju eminentni istoričari (a, isječak koji sam postavio nije izvor Vikipedije) i njihova otkrića, saznanja, proučavanja.
    I na kraju, tebi je sporna metodologija, a nikako činjenice.
    Upravo to govori o tvojoj površnosti, ne mojoj.
    Što se tiče vrijeđanja, zabavlja me da se spustim na Milodžukački nivo i izazovem srdžbu. Ne radim, niko mi ne plaća račune, nemam velike prohtjeve, nezavisan sam pojedinac. E, to tebi smeta, a da bih dokazao kako ti upravo to smeta izazovem te prostim riječima na koje ti reaguješ onako kako reaguješ-Milodžukački.
    Na kraju krajeva, možeš ti biti i Musa Mustafić, Marko Marković, Josip Josipović…ne obraćam ti se kao nezavisnom pojedincu-intelektualcu, ja sam samo zviždukom dozva pseto. A, da sam u pravu dokazuju tvoji komentari.

  12. Mondo, ovoga Popovića si satro. On je prava slika Crne Gore. Svi koji su glasali za Mila i za udbašku crnogorsku opoziciju isti su on. Zbog toga ih Slavko s pravom zove milodžukcima. Ali, tregdija Popovićeva i njih je u tome što Popović i oni, nikada neće prihvatiti bilo kakvu istinu, pogotovo ne – očiglednu! Oni su lažovi od kad se rode! I još nešto, oni se rađaju kao senilni starci, nikada oni nisu bili – bebe, niti mentalno rasli, nikada. Crna Gora je zemlja vampira laži, a Popović pripada njenoj velikosrpskoj sorti.

    Nema toga normalnog čovjeka koji nakon čitanja Perovićevog teksta neće zaključiti samo jedno – kako su nas lagali, majko mila! Je li moguće, majku im?

    Ali, Popović i ostali ovdje slični njemu, brane laž, a na izborima glasaju kako im kaže onaj koji ih ga kupi!

    Ništa novo, sve starop, bazd!

  13. MODERATOR said:

    POPOVIĆEVI KOMENTARI IMAJU SAMO JEDAN CILJ – DA SE RASPRAVA NE POSVETI ARGUMENTIMA I TEKSTU PEROVIĆA, NEGO PLAN DA SE RASPRAVA SKRENE SA TEME TEKSTA, NA LAŽ I UVREDE!

    NEKO KO JE ZAINTERESOVAN ZA RASPRAVU I DOKAZUJE DA JE U PRAVU, UČESTVUJE U NJOJ PODASTIRUĆI ARGUMENTE, A NE PLASIRANJEM PODMETANJA I NAMJERNIH UVREDA.

    POPOVIĆ NEĆE RASPRAVU, ŠTO DOKAZUJU NJEGOVI KOMENTARI KOJI SU S RAZLOGOM SKLONJENI I TO TEK NAKON ODREĐENOG VREMENA DA BI SE UOČILO KAKVI SU! MAKNUTI SU KAKO BI SE RASPRAVA KVALITETNO VODILA, A NIKAKO BAVILA POPOVIĆEVIM UVREDAMA I PODMETANJIMA, ILI BILO ČIJIM DRUGIM SA ISTIM TAKVIM CILJEM – NAMJERNIM SKRETANJEM S TEME!

    P O Z D R A V!

  14. Pero s pumpe said:

    Prva probna verzija Nacertanija je pisana u Srbiju ali objavljena u London i Pariz prvog avgusta 1843 u novine Portfolio a drugu pise Zah a trecu tek Garasanin godinu kasnije

    To se podudara sa slicnim projektima Grcke i Italije Megale idea i Speranze d Italia koji se pojavljuju iste 1844 godine

    Tu je nesto previse podudaranja pa je pitanje ko je finansira poljsku emigraciju i Cartoriskog a logican odgovor je da su oni koji su koordinisali ova tri programa

    Pitanje je zasto tu zvanicnu trecu verziju nije pisa Petronijevic ka mnogo obrazovniji i ugledniji cojek no Garasanin
    i koji je ima podrsku i Turske i Zapada a vjerovatno jedan od najinteresantnijih ljudi srpske politike 19 vijeka
    Zanimljiv cojek ka i Garasanin porijeklom Crnogorac ciji otac je bio Scekic iz Vasojevica je bio mozda jedini koji je u Srbiju moga sa nepismenim nasilnikom Milosem Obrenovicem koji je maltretira sve oko sebe da razgovara ravnopravno
    I jedini o kome je Vuk Karadzic ima pohvale u svojim izrazima bijesa prema Milosevoj strahovladi

    Zanimljiva je i masonska loza Ali koc koja se 1842 pojavila u Beograd a vodio je Mehmed Said Ismail ka krovnu lozu svih turskih pokrajina dje su clanovi apsolutno interesantni sto se tice price o Nacertaniju a to su naprimjer Vucic Petronijevic Zah Cartoriski i tako dalje

    I ne smije se zaborait pitanje ko je poljsku emigraciju i Cartorijskog finansira i je li taj isti koordinira nacertanija i za Grcku i Italiju iste godine
    I ne smije se zaborait da su Cartoriski i Zah predlagali federalnu ili konfederalnu juznoslovensku drzavu a da je Garasanin to prebacio na velikosrpsku

    Je li Garasanin sam promjenio jako bitan dokument koji je neko ocigledno koordinira
    promijenio sustinski sve te smjernice djelovanja srpske politike za naredne decenije onako iz svoje glave
    Jes djaola
    Ko mu je sapnuo sto ce da promijeni

    Sve mi se cini da se vodila paralelna diplomatija

  15. Jedan kuriozitet- u hotelu su se okupljali najeminentniji umjetnici toga doba- Balzak, Šopen, List, Berlioz, a Šopen je komponovao čuvenu La Polonaise u čast balova koji su se priređivali. Hotel je poljska familija kasnije prodala familiji Roščajld, najmoćnijoj jevrejskoj porodici iz Engleske. Nekada se gledalo kome se prodaje imovina.
    Danas je Hotel pod zaštitom UNESCO, a vlasnik je arapska kompanija.
    Jedva čekam nastavak, odavno me nešto nije fasciniralo kao ovaj tekst. Nismo svi istoričari, nismo rođeni sveznajući, ali to ne znači da ne možemo da odvojimo žito od kukolja, to ne znači da nemamo pravo na preispitivanje, na istraživanje. To ne znači da nemamo pravo na svoju istoriju. Imamo puno pravo na znatiželjnost, na različitost. I jedino tako možemo doći do nečeg što je najbliže istini.
    Ono što nam se servira vjekovima kao apsolutna istina očigledno ne štima. Jer, da je onako kako su naumili da nam serviraju, Nas ne bi ni bilo.

  16. Građanin said:

    Odlicno Slavko,odlicno Mondo 😉

  17. Angus Young said:

    Nacertanije jeste bastion srpskog ekspanzionizma i hegemonizma prema ostalim juznoslovenskim narodima i to je nepobitna cinjenica. Nacertanije i treba tako tretirati, a ignorisati pokusaj njegovog relativiziranja na uticaj u srpskoj politici od 1844 godine do dana danasnjeg.

    Pokusaj osporavanja na metodoloski pristup Slavka Perovica ima za cilj da efekat dosadanjeg tumacenja “Nacertanija” od strane velikosrpske intelektualne elite u startu dozivimo kao NEPRIKOSNOVENU ISTINU, koju, boze moj, neko pokusava da urusi prevazidjenim nacinom obrade istorijskih fakata.

    Istorija mora biti spremna i na reviziju pod argumentima raspolozivih istorijskih cinjenica, a tvorci dosadasnje lazne istorije moraju progutati kritiku kroz ovakve dragocjene tekstove koji ukazuju direktno na njih, tvorce i institucije lazne istorije, da su bili samo transmisija jedne vjekovne politike koja je duboko unesrecila sve juznoslovenske narode.

    I naravno, moja podrska ovom blogu i istini koju nam otkriva Slavko Perovic.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

Tag Cloud

%d bloggers like this: